Matija je prvi put bio na moru u septembru 2006. godine, kada je imao tri meseca. Hotelski smeštaj je bio komforan, svega je bilo... osim hrane za bebe. Ali, ona Matiji nije ni bila potrebna, jer je sisao.

Do mora smo stigli avionom, a naš sinčić je dobro podneo let. Doduše, neki su smatrali da je odlazak na letovanje sa tako malom bebom ludost, ali mi smo dobili blagoslov naše doktorke, pedijatra. Rekla nam je da bebu možemo da vodimo na more bez problema, samo da poštujemo pravila o opreznom izlaganju suncu.

Matijin prvi kontakt sa morskom vodom je prošao mirno, bez ikakvog straha i plača. On inače voli vodu, pa je i kupanje u moru lako prihvatio. Možda ga je samo malo čudila velika voda! Čak sam ga i slikala u moru...

S obzirom da je sa nama bila moja mama, to mi je ulivalo još veću sigurnost. Značajno je i to što smo na raspolaganju imali automobil. Naravno, znala sam da je u blizini dom zdravlja i bolnica u Baru (za "ne daj Bože") - srećom, te ustanove nam nisu bile potrebne. Za vreme našeg boravka u Čanju, i svakodnevnog kupanja u moru, Matija se nije ni nakašljao. Još smo se vozili brodom, putovali trajektom... baš sve mu je na moru prijalo!

Na plažu smo odlazili čim ustanemo, a sklanjali se već u 10 sati ujutru. Tamo smo ponovo odlazili tek posle 17 sati. Matiju sam štitila od sunca boravkom u debeloj hladovini, jer za male bebe nije preporučljivo mazanje zaštitnim kremama. Dan smo završavali redovnom šetnjom pred spavanje. Inače, uspela sam da Matiji održim ritam kupanja, spavanja i buđenja - ustaljen prethodno u Beogradu.

Po našem povratku kući sa mora, ponovo su usledila čuđenja, u stilu: "Šta? Bebu si vodila na more?!". Ali, ja sam radosno odgovarala: "Ništa mu nije falilo".

Na more idemo svakog leta. Matija uživa u vodi. Od prošlog leta pliva bez "mišića", i jedva čeka da tu savladanu veštinu proveri i ovog leta.

Jelena Atanasijević i sin Matija (5) godina