Drage mame, buduće i sadašnje,

iz Novog Sada sam,79-to godište i pre tačno četiri meseca i osam dana ja sam tamo zadržana, zbog dobro nam poznatog čina zvani porođaj. Imala sam neopisivu sreću da je baš to veče, kad sam otišla u Betaniju, bio dežuran MOJ doktor i još veću sreću što je moja draga beba poželela da dođe na ovaj svet baš u tom periodu. Ne znam kako bi sve izgledalo da me je neko drugi porađao, ali pored dr Bjelice moj porođaj je prošao uredno, bez većih problema. E sad, to što su sam čin rađanja deteta i propratna epiziotomija bili izuzetno bolni za mene i pojma nemam kako sam sve to izdržala do kraja, lični utisci o svemu doživljenom u porodilištu su iznad očekivanog.

Evo kako je to bilo...

Primljena sam na pregled u kasnim popodnevnim časovima i pošto nisam bila još dovoljno otvorena (svega 1 cm) smestili su me na patologiju, uz tvrdnju da ću se poroditi ili u toku noći ili u ranim jutarnjim satima. Sestrica koja me je sprovela od prijemnog odeljenja do patologije bila je vrlo ljubazna i nasmejana. Trebala sam da ležim i odmaram što više, kako bih uspela da izdržim onda kada bude potrebno najviše snage uložiti. Međutim, tek tada su počele ozbiljne kontrakcije da me "napadaju" i često da odlazim u WC, tako da od mog odmora i spavanja nije bilo ništa. Ubrzo mi je urađen kontrolni CTG i sat vremena kasnije još jedan pregled. Ustanovljeno je da sam sad spremna za porođajnu salu (otvorena 5 cm za samo dva sata). U tom pripremnom delu, gde se čeka da ili legneš na krevet za indukciju ili na sto za porođaj, trudila sam se da što duže provedem šetajući se kako bih savladala bol koji izazivaju kontrakcije čija se jačina i učestalost sve više povećavala. Izdržala sam naredna tri sata i onda je mom pragu bola došao kraj. Mislila sam da ću umreti istog trena ako se ne spustim negde. Bila sam toliko povijena ka zemlji od tih bolova da sam jedva hodala. Videla me jedna sestra i sprovela do kreveta za indukciju. Samo što mi je prikačila CTG i kanilu, dežurna lekarka me je pregledala i povikala da hitno idem na sto za porođaj. Minut kasnije moj doktor se pojavio i bio sve vreme uz mene dok sam ječala od bolova i gurala bebu iz zadnjih niti snage. Držao me je za ruku ( tj. ja sam njega zgrabila i stiskala do besvesti) sve dok nije morao da pripomogne da izguram bebu. Zajedničkim snagama smo babica, doktor i ja doneli moga bebca na ovaj svet.

Sa babicom sam takođe zadovoljna, jer nije vikala na mene što sam malo slabije sarađivala pri porođaju (mnoge porodilje se žale da su imale loše iskustvo sa babicama) - a sve zato što sam za jako kratko vreme izgubila puno snage pa sam na kraju bila malaksala, ali trudila sam se i uspela sam. Dakle, bila je fer i korektna i navodila me kad treba da guram a kad ne.

Kasnije, kad su me premestili na odeljenje, moj dragi doktor me je par puta obišao i porazgovarao samnom, utešio me i dao moralnu podršku, jer moja beba nije bila samnom u sobi pa sam jako bila tužna i utučena. Morali su da ga posmatraju zbog težeg porođaja koji je uticao na brzinu njegovog disanja. Pet dana su mi donosili bebca dva puta u toku 24h da ga samo malo mazim 10 -15 minuta. Emocije su naravno bujale u meni, jer to nije bilo dovoljno vremena da se povežem sa bebom onako kako sam ja želela. Jedva sam čekala da budemo pušteni kući, da mogu da se mazim sa svojom bekom do besvesti. Nisam ga čak ni dojila, ali sam mu slala moje mlekce. Tek šesti dan sam prvi put dobila bebu na podoj. Rekoše mi pedijatri da ukoliko bebac podnese sisanje i ako mu kontrolni snimak pluća bude poboljšan, a disanje uspori (jer jako je ubrzano disao, pa nije smeo da siki) onda možemo računati na odlazak kući sutradan. Taj prvi pravi kontakt sa bebom je bio neverovatan. Neopisivo. To znaju sve majke koje doje svoje mezimce. Problema nije bilo jer su mi sestre pomogle da pravilno masiram grudi kako bi mleko krenulo. Moje silne molitve dragi Bog je uslišio i mi smo sutradan pušteni kući.

Utisci o sestrama i smeštaju na odeljenju: prezadovoljna sam!!! Sve čisto, redovno dezinfikovano, udobno, ljubazne sestre, na svaki poziv doleću i pomažu šta god da nam treba, pokazuju kako se pravilno obrađuju grudi za podoj i izmuzavanje. Bila sam dva put premeštana i boravila sam u tri sobe na različitim odeljenjima i svuda su bili ljubazni sa nama novopečenim mamama.

Na kraju želim da se zahvalim celom timu lekara i sestara koji su vodili brigu o mojoj bebi i meni za vreme boravka u Betaniji.

Hvala najboljem doktoru - Arturu Bjelici, koji je svojom stručnošću, humanošću, ljubaznošću i strpljivošću bio uz mene svo vreme u trenucima kada mi je podrška bila najpotrebnija. Nema reči hvale koje bi mogle da opišu moje zadovoljstvo ovim doktorom. On je naprosto genijalan!!!

Mama Ivana

Pozivamo vas da kroz ovu rubriku prenesete svoja iskustva iz perioda trudnoće, sa porođaja, prvih dana sa bebom, kao i iskustva u odgajanju i vaspitanju dece. Vaša iskustva mogu biti dragocena drugim ženama, a pored toga što ćete pomoći jedna drugoj, verujemo i da ćete uživati u pričama trudnica i mama koje žive u drugim zemljama.

Pošaljite nam svoju priču, fotografiju - ukoliko želite (maksimalna veličina fotografije 200Kb) i osnovne podatke (ime i prezime, adresu, godine i e-mail adresu) na e-mail: iskustva@yumama.com.