U Srbiji postoji više narodnih običaja vezanih za prvo šišanje deteta, a razlikuju se od kraja do kraja. Neki su imali simbolično značenje, dok su drugi bili povezani sa željom da dete bude zdravo, snažno i napredno.

Prvo šišanje deteta nekada je bio poseban događaj

U tradicionalnoj srpskoj porodici prvo šišanje deteta nije se posmatralo samo kao praktična potreba. Kosa se smatrala delom deteta koji se ne treba olako odbaciti, pa su postojali različiti običaji o tome kada je treba prvi put skratiti i šta uraditi sa odsečenom kosom.

U pojedinim krajevima čekalo se da dete napuni godinu dana, dok se šišanje negde obavljalo ranije ili kasnije. Nije postojao jedan datum koji je važio za celu Srbiju.Zapravo, najčešće se prvo šišanje obavlja na krštenju kada sveštenik detetu odseče pramen kose.

Ko šiša dete?

Jedan od zanimljivijih običaja bio je da dete prvi put šiša kum. U nekim porodicama to je radio bliski član porodice ili osoba kojoj su roditelji verovali, ali je kum imao posebno mesto u tradicionalnim običajima. Prvo šišanje tako je moglo da bude još jedan način da se naglasi posebna veza između deteta i kuma. Ukoliko kum ne može iz nekog razloga da ošiša dete, onda to radi druga osoba i ona postaje, kako se u nekim krajevima naziva, "šišani kum".

Šta se radilo sa prvom kosom?

Odsečena kosa se često nije odmah bacala. Roditelji su je čuvali kao uspomenu na detinjstvo, a u narodnoj tradiciji postoje i verovanja da kosu treba ostaviti na posebnom mestu. U pojedinim krajevima kosa se stavljala u maramicu ili papir i čuvala među detetovim stvarima. Negde je postojao običaj da se zakopa ili ostavi na mestu koje se smatralo sigurnim. Ovi običaji nisu bili svuda isti i više govore o lokalnoj tradiciji nego o jedinstvenom srpskom pravilu.

Zašto se nekada čekalo sa šišanjem?

Postojalo je i narodno verovanje da će dete, ako se kosa ne šiša prerano, imati gušću i jaču kosu. Zbog toga su pojedini roditelji namerno čekali određeni uzrast. Međutim, važno je razlikovati narodno verovanje od činjenica. Šišanje ne utiče na broj folikula dlake niti može učiniti da kosa trajno bude gušća. Kada se kosa skrati, ona može samo izgledati deblje jer je njen vrh ravno odsečen.

Šišanje kao simbol novog početka

U tradicionalnoj kulturi prvo šišanje deteta moglo je da predstavlja svojevrsni prelazak iz najranijeg perioda detinjstva u novu fazu odrastanja. Zato je za porodicu ovaj trenutak često imao emotivno, a ne samo praktično značenje.

Danas se prvi pramen najčešće čuva kao uspomena, a roditelji biraju trenutak šišanja prema tome koliko je detetu kosa porasla i kako im odgovara. Ipak, običaj je zanimljiv jer pokazuje koliko je nekada i najobičnije šišanje bilo povezano sa porodičnim ritualima, kumstvom i željama za detetovu budućnost.