Ne postoji univerzalan recept koji treba slediti kako bi dijete odraslo u dobro odgojenog, pristojnog i finog čoveka, koliko god se roditelji trudili. Ipak, postoje neke smernice kojih ljudi vole da se pridržavaju, a one imaju temelja u kulturi same zemlje, pa se roditeljski stilovi mogu značajno razlikovati od jednog dela sveta do drugog.

Ovo su neke neobične svetske prakse o tome što je prihvatljivo za decu:

S vremena na vreme je prihvatljivo da deca budu gladna

U Koreji se deca uče jelu kao da je to životna veština, a kao i u brojnim drugim kulturama, veruje se kako je u hrani najbolje uživati u društvu. Zbog toga ih tamo uče da čekaju i trpe glad sve dok se ne okupi cela porodica kako bi zajedno seli i jeli. Za razliku od zapadnjaka koji uvek imaju spremnu čokoladicu, grickalice ili bilo što drugo za decu, Korejci veruju kako nije dobro za decu da grickaju između obroka, pa to ne praktikuju.

Stoga deca jedu iste stvari koje jedu i njihovi roditelji, kao i u većini drugih azijskih kultura. Rezultat? Većina njih ima bolje prehrambene navike, a imaju znatno nižu stopu gojaznoati od ostatka sveta.

U Hrvatskoj dete može malo i "popiti"

Prema statističkim podacima, čak 7 posto Hrvata svojim prvencima daju da "isprobaju" alkoholna pića više puta tokom meseca. Čak 30 posto trinaestogodišnjih dečaka i 12 posto devojčica pije nekoliko puta na sedmično. Stranci ovakvo ponašanje tumače hrvatskom kulturom pijenja i verovanjem u to kako je alkohol i prehrambeni proizvod, naročito piva ili vina.

Razmaženo dete je koncept koji ne postoji svugde

U brojnim zemljama sveta, roditelji su u velikom strahu da slučajno ne razmaze svoju decu, kao što se to obično čini na zapadu. Tako u Japanu ne postoji praksa da roditelji spavaju u istoj sobi, a kamoli u istom krevetu sa detetom. Od samog rođenja bebe se stavljaju u posebnu sobu, a dolaze im kad plaču kako bi ih utešili, i onda ponovno odu. Japanci naprosto veruju kako je važno detetu osigurati sve, ali mu i omogućiti da razvija svoje samopouzdanje i nezavisnost. 

Roditelji i deca su jednaki

U Švedskoj su deca i roditelji egalitarni - imaju jednaka prava u porodici. To znači kako se, ne samo podržavaju, već i ohrabruju da imaju svoje mišljenje, pa i da se protive roditeljskom ako za to imaju argumente.

Dužnost pre nezavisnosti

U zapadnom svetu roditelji daju deci sve više slobode kako odrastaju, a kad postanu nezavisni ne žele da ih opterećuju obavezama. Ipak, to nije tako svugde, pa na primer Kinezi rade sasvim suprotno. Što Kinezi postaju stariji, to ih više njihovi roditelji podsećaju na dužnost koju imaju prema porodici. To služi kao naplata za dobar život koji su im pružili, ali i primer kako oni sutra treba da se postavljaju prema svojoj deci, tako da neko uvek brine za starije članove porodice.

Savršeno je u redu 'parkirati' svoje dete na pločniku dok večerate

Danski roditelji nemaju problema sa odvajanjem od dece, čak ni kad zastanu da pojedu nešto u restoranu ili popiju kafu u kafiću. Zbog toga nije nimalo neobičan prizor parkiranih kolica sa decom na pločniku. To čine jer veruju kako je za njih važno da budu na svežem vazduhu, a zbog niske stope kriminala nema straha da će se nešto dogoditi detetu.

U drugim delovima sveta moguće je da bi sebi tim potezom navukli policiju, a u najmanjem slučaju socijalne službe na vrat.

Deljenje mleka za dojenje je prirodno

U velikom delu Afrike, uključujući Keniju i Demokratsku republiku Kongo, ženama je normalno deljenje svog mleka. Smatra se sramotom da takvo mleko propada ako ga neko ima viška, a u celoj priči nema veze je li dojilja rođaka, prijateljica ili potpuni stranac. Mleko za dojenje je samo to - mleko za bebe.

Vreme za spavanje značajno varira

Roditeljima u Španiji je nezamislivo da svoju decu šalju u krevet u 20 sati uveče ili pre od toga. Budući da njima veče predstavlja doba za druženje sa porodicom, deca još i u vrtićkom uzrastu ne odlaze na spavanje pre 22 sata.

Deca brinu od deci

Na Polineziji odrasli brinu od deci dok su odojčad, ali čim počnu da hodaju samostalno, brigu o njima preuzimaju druga deca, najčešće braća i sestre. Sve to rezultira ranijim sazrevanjem i osamostaljivanjem, pa su takva deca obično naprednija.

Deca i putuju sama

U Japanu, roditelji deci daju veliki nivo nezavisnosti. Tako nije neobično videti dete kako se već u uzrastu od četiri godine samo vozi podzemnom železnicom, a deca se vrlo često svugde šalju sama.

Ne nose sve bebe pelene

U Kini odojčad nosi rascepane pantalone, sa rupom između nogu. To im omogućava da piške i kake bilo kad i bilo gde. To im se dopušta sve dok ne dođu u uzrast od nekih dve do tri godine, kad se kod nas tipično uče na nošu, kod njih se uče da zadržavaju potrebe, dok se ne nađe toalet gde mogu otići.

Zapratite nas i na Instagramu!