Mari Surprenant još kao dete zlostavljali su biološka majka i njen dečko. Ono što je ova osmogodišnja devojčica doživela u najranijem detinjstvu ostavilo je posledice na nju sa kojima će morati da se nosi do kraja života. Mari je danas nepokretna, ali ona je danas srećno dete, puno zahvalnosti.

Imala je svega osam meseci života kada je preživela pravi pakao. Nju su biološka majka i njen dečko toliko teško zlostavljali da je još kao beba ostala invalid. Mari je dovedena u bolnicu u Atlanti kao sa jedva pet kilograma, 14 preloma kostiju i modricama koje su prekrivale celo telo.

Izgubila je svaki osećaj u nogama. Ima tešku skoliozu, šipke koje podupiru kičmu i zbog takvog stanja mora na operaciju dva puta godišnje.

Uprkos svojoj teškoj situaciji, ova devojčica danas je srećna i zadovoljna. Pismo koje je napisala socijalnim radnicima i policijskim istražiteljima koji su se bavili njenim slučajem objavili su brojni mediji. Niko nije ostao ravnodušan na iskrene reči ove hrabre devojčice.

"Dragi socijalni radnici i istražitelji, želim da vam se zahvalim na tome što ste me učinili srećnom devojčicom, jer ste mi omogućili da dobijem novi, topli dom. Sada mogu da jedem tri puta na dan. Ja sam Mare Rouz Surprenant. Kada sam bila beba, bila sam povređena i vi ste bili na mom slučaju. Kada sam bila mala, toliko su me povredili da nisam mogla da hodam. Moja je kičma bila je slomljena, a doktori nisu mogli da je poprave.

Pitali su E.R. kako se to dogodilo. Ali, on je lagao. Rekao je da sam pala sa kreveta. Tada ste došli vi, i rešili moj slučaj. Niste dozvolili da me taj loš čovek ili bili koji drugi opet povredi.

Da mi niste pomogli, moj život još uvek bi bio grozan. Zato što me nisu hranili, zato što su me tukli kada sam plakala. Ali, sada sam mnogo bolje. Jedino me izluđuje naš pas, Džo.

Nadam se da ćete i dalje pomagati deci. Voli vas Mare", između ostalog stoji u pismu devojčice koje je ganulo svetsku javnost.