Naučnici su na osnovu rezultata pojedinih istraživanja otkrili da osobe koje često jedu slatkiše nisu stopostotno krive što ne mogu da im odole, već za to postoji konkretan razlog – genetska predispozicija, stres i emocionalna nestabilnost.

Stručnjaci su otkrili varijantu gena, koja reguliše proizvodnju hormona zadovoljstva – dopamina.

Otkrića koja su objavljena u magazinu "Apetit" smatraju se bitnim korakom u daljoj prevenciji i lečenju ovakvih problema.

Tim naučnika uradio je istraživanje na 150 četvorogodišnjaka čije majke pate od depresije prilikom koje imaju problem povezivanja sa svojom decom.

Deci su bili ponuđeni obroci, jedan zdrav i jedan nezdrav, a na njima je bilo da izaberu. U okviru istraživanja i majke su popunile upitnik o ishrani dece.


"Otkrili smo da je varijanta gena koja reguliše aktivnost dopamina, odgovornog za našu reakciju na hranu, odredila količinu ukusne, slatke hrane poput sladoleda i čokoladica koju su deca jela", rekli su autori studije.

Ovo je posebno bilo istaknuto kod devojčica koje nose gen zadužen za funkciju dopamina.

"Najbitniju stavku predstavlja činjenica da je količina pojedene hrane tokom testa u slučaju pojedinca mogla i da odredi njegovu telesnu težinu dve godine kasnije, odnosno sa šest godina", dodali su.

Istraživanje je polazalo da genetika i emocionalna stabilnost predstavljaju kombinaciju zaduženu za konzumaciju hrane koja dovodi do gojaznosti.

Sledeći korak predstavlja otkrivanje dece sa potencijalnim problemom, kako bi se odmah započelo rešavanje problema u ranoj fazi gojaznosti.