Ceo proces vezan za kućno otkrivanje radosne vesti je stao u jedan jedini «štapić» - stvarčicu koja ženama znatno olakšava život, pružajući im pravovremeno saznanje o tome da li su u blaženom stanju ili ne, sa velikom verovatnoćom tačnosti.
U početku beše priroda...
Stari Egipćani su vreće, napravljene od žita ili ječma, kvasili urinom žene za koju se pretpostavljalo da je u drugom stanju. Klijanje žitarica bi značilo da žena jeste trudna, a u zavisnosti od toga u kom su se pravcu pružala «vlakna», predviđao se pol deteta. Ovaj prastari ritual se može smatrati prvim testom za utvrđivanje trudnoće.
Mnogi blistavi umovi tokom istorije su radili na pronalaženju najboljeg načina za otkrivanje trudnoće. Grčki filozof Hipokrat je tvrdio da žena koja sumnja da je u drugom stanju - treba pred spavanje da popije med rastvoren u čaši vode. Naime, ukoliko je zaista trudna, ispijanjem ovog napitka bi osetila grčeve i rastezanje u predelu abdomena.
Mnogi fizičari srednjeg veka su za rešavanje ovog pitanja koristili uroskopiju - nenaučni metod proučavanja urina, koji je dominirao u tom periodu.
A onda je stigla nauka...
U 20. veku, uvode se laboratorijski eksperimenti nad životinjama, kako bi se pronašao najbolji odgovor na pitanje utvrđivanja trudnoće. Tako je 1928. godine izveden test na bazi Hcg-a (derivata iz urina trudne žene), tako što je nezreloj ženki miša ubrizgan urin žene koja je testirana. Nakon nekoliko trenutaka, mišica je uginula. Sličan test je urađen i na mladoj zečici. U ovom slučaju je takođe bilo neophodno da životinja bude žrtvovana radi viših ciljeva. Zašto? Naime, ukoliko je žena trudna, interakcija ili uzajamno delovanje između Hcg-a njenog urina i reproduktivnog sistema životinje je mogla da se prati. Tako je i nastala fraza «zec je uginuo» - koja, u stvari, ukazuje na etapu ovog biološkog istraživanja.
Do napretka je došlo 1950. godine, kada je testirana žaba za koju se čekalo da u roku od 24 časa proizvede jaja, što bi značilo da je test pozitivan. Životinja je preživela i nastavila život pokusnog kunića među zidovima naučne laboratorije.
Nakon svega - eto njega
Prvi kućni test za utvrđivanje trudnoće, kao kruna svih eksperimenata koji su mu prethodili, nastao je 1978. godine. Takozvani test za utvrđivanje rane trudnoće, bio je u to vreme jedini proizvod te vrste koji se nudio na tržištu. Samim tim, smatran je vrlo dobrim i korisnim izumom. Međutim, njegova mana je ležala u činjenici da su žene morale da čekaju duže od dva sata da bi dobile željeni odgovor.
Kako je vreme prolazilo, ovo polje istraživanja je sve više širilo vidike, tako da su ta dva sata spala najpre na 20 minuta, a nakon toga na samo dva do tri minuta. Tada se ovaj proizvod omasovio i čvrsto zauzeo svoje mesto u «potrošačkoj korpi» ženske populacije širom sveta.
Jelena Žunić