Teško je zamisliti da je nekada bilo drugačije. Međutim, napori za usavršavanje prve stavke na piramidi potreba, tačnije ishrane, trajale su od 19. veka... Put do luksuza je bio dug.
Formula za mamino mleko
Veštačka hrana za odojčad se prvi put pojavila na tržištu 1867. godine, zahvaljujući pionirskim naporima naučnika Justusa von Libiga, koji je počeo da prodaje svoj dragoceni izum na evropskom tržištu (reklamirajući ga kao savršen proizvod). Njegova formula je, zapravo, bila mešavina pšeničnog brašna, kravljeg mleka i brašna od skroba - kuvanog sa kalijevim karbonatom, kako bi se smanjila kiselost brašna. Ova hrana je najpre bila prodavana u tečnom stanju, a kasnije u vidu praška.
Takozvanu patent ili «instant» bebi hranu, firmi Nestle i Horlick's - činilo je kravlje mleko u prahu sa skrobom ili sladom, dok je kompanija Mellin's Food stavljala u bebi hranu dehidrirani ekstrakt slada.
Kap po kap - eureka
Prodaja mlečnog bebi praha na slobodnom tržištu je postala moguća tek nakon velikih koraka koje je napravila medicina na polju zdravstvene bezbednosti i hranljivosti ove namirnice. Napredak na polju bakteriologije (Paster, Koh i njihovi sledbenici) je učinio upotrebu mleka sigurnijom za odojčad. Započeto je proučavanje hemije mleka, ali i mogućnost njegove modifikacije, kako bi se poboljšala probavljivost. Zanimljivo je da su naučnici proučavali sastav mleka još 1890. godine (Meigs u Filadelfiji i Biedert u Nemačkoj). Izvesni Finklstin je izumeo takozvani mlečni niskomasni protein (mleko sa malo ugljenih hidrata, ali sa visokim sadržajem proteina), u svrhu borbe protiv neželjenih efekata nagomilavanja ugljenih hidrata u crevima. Černi je u Austriji «osmislio» mešavinu maslaca i brašna, jer je smatrao da dijareju (proliv) kod odojčadi izaziva netolerancija na mleko.
Usavršavanje formule
Kompleksnost u spravljanju formula za hranu se postepeno razvijala. Tako su proizvođači počeli da posvećuju posebnu pažnju tačnoj količini i odnosu masti, ugljenih hidrata i proteina. U to vreme, uobičajena formula za odojčad je u mnogim porodilištima i bolnicama bila: 2-6-2. To je značilo: dva odsto masti, šest odsto ugljenih hidrata i dva odsto proteina.
Drugi značajan napredak na ovom polju je bilo veštačko mleko, kao i kiselo mleko, za šta je zaslužan Henri Koit. Naravno, bilo je stručnjaka koji su, uprkos napretku ovog izuma, bili protiv njega, apelujući na majke da ga ne daju svojoj deci, jer on ne može da zameni dojenje. To je činio i njujorški naučnik Džekobi, snažno podržavajući ishranu majčinim mlekom. On je tvrdio da, bez obzira na sterilizaciju i pasterizaciju, ovi procesi ne mogu od kravljeg mleka da naprave majčino.
Mleko sa povrćem i uljem
Godine 1915. Gerstenberger i njegove kolege razvijaju formulu za veštačko mleko, koje su uspeli da naprave dodajući homogenizovano povrće, kao i mast i ulja životinjskog porekla u obrano mleko, da bi približno pogodili sadržaj masnih kiselina u majčinom mleku. Gerstenberger i Ruh su uspešno hranili oko 300 odojčadi svojim sintetičkim mlekom. Ostale kompanije su se, takođe, dale u potragu za što boljom formulom za veštačko mleko, koje bi bilo što više slično majčinom.
Kompanija Franklin Infant Food je 1923. godine predstavila formulu za veštačko mleko, koja je kasnije nazvana Similac. Enfamil instant mleko se pojavilo tek 1959. godine, a napravljeno je u kompaniji Mead Johnson - koja je 1934. godine predstavila Pablum, prve cerealije (žitarice) obogaćene vitaminima i mineralima za odojčad.
Nakon ovih početaka, brojnost proizvoda je konstantno rasla, a oni su se usavršavali. Rezultate vidimo danas.
Jelena Žunić