Jedna mama Ivana Cvetković ispričala je za 24sata.hr svoju tešku priču.

Preživela je moždani udar, te je smogla snage da ispriča svoje simptome, kako je do toga došlo i da su joj njena deca bila motivacija i snaga za oporavak.

"Bio je ponedeljak, imala sam uobičajeni radni dan. Radim kao računovodstveni referent. Vratila sam se s posla, otišla po šestogodišnjeg sina Frana u vrtić, popodne smo umotavali knjige jer je sedmogodišnji sin Luka krenuo u drugi razred. Suprug Damir i ja uveče smo uspavali klince. Sela sam pred TV i pričali smo uopšteno, pa sam otišla da se istuširam. Ušla sam u kadu i počelo je. U donjem delu glave javila se oštra probadajuća nesnosna bol kakvu u životu nisam iskusila. Baš me je zabrinulom jer nikad nisam na taj način osećala glavobolju. Na sekundu mi se zacrnelo, ali mislila sam da sam umorna", priča mama Ivana i dodaje da je opravdanje pronalazila u umoru, vrućini i stresu."

Bol je bio konstantan i probadajuću, bio je sve snažniji, a širio se od desne strane glave na levu. Istuširala se i otišla da se opusti u dnevni boravak rekavši suprugu da se ne oseća dobro. On je skočio da otvori prozor, a ona je ustala kako bi udahnula vazduh, ali u tom trenutku je povratila.

"Nikad nisam povraćala od glavobolje i tad mi je odmah bilo jasno da nešto ozbiljno ne valja. Obukla sam se i krenuli smo u bolnicu. Normalno sam govorila, hodala i sedela, a jedino mi je smetala svetlost i nisam mogla da se uspravim pa sam bila pogrbljena."

"Pukla vam je aneurizma. To mi je doktor rekao. Nisam imala pojma šta je to i bledo sam ga gledala, ali objasnili su mi i dodali da sam u osnovi imala moždani udar. Nisam imala pojma šta to sad znači za mene, za moj život, za moju porodicu. Poslali su me na hitnu operaciju i već sledećeg dana bila sam u Vinogradskoj u kojoj su sanirali aneurizmu i već istog dana na odeljenju neurologije ja sam bila u izvrsnom stanju. Mogla sam da govorim, pomeram ruke i noge i osećala sam se fantastično", kaže mama Ivana.

Uprkos prvom dobrom rezultatu nakon sanacije aneurizme, imala sam još četiri vazospazma odnosno grčenja žila nakon čega su mi ugradili stent. Svi se ti zahvati rade dok ste pod anestezijom i izvode se kroz žilu na preponi tako da nisu morali da operišu glavu. Tek nakon ugradnje stenta ja sam konačno došla sebi, a nakon 21 dana u bolnici uspela sam da stanem na svoje noge. Otpustili su me 30. septembra. Nisam imala nikakvih oštećenja jer sam, kako su mi rekli, došla na vreme.

"Svesna sam gde sam mogla biti da nije bilo pribranosti", istakla je.

Podnela je i veliki psihički teret.

"Bilo mi je jako teško prvih mesec dana. Bojala se svega, svakog pokreta, bolova, ako mi se zavrtelo u glavi, ako sam se naglo sagela... Odlučila sam sama sa sobom da rešim situaciju. Ajmo da se saberemo, deca su tu, potrebna sam im, ne mogu nakon svega sad još i razum da izgubim. Ključno je bilo to što sam imala fokus na decu, oni su nešto za šta treba da se borim i što mi je motivacija da budem dobro i tu sam napravila prekretnicu. Nakon mesec i po sam počela da vozim, idem sama u market, oslobodila sam se", priča ova mama koja se vratila na posao i nastavila sa životom kao da ništa nije bilo. Danas je dobro.

Pročitajte i:

Zapratite nas i na Instagramu!

Pogledajte ovu objavu na Instagramu.

Objavu dijeli Uživajte u roditeljstvu! (@yumama.rs)