Školske torbe đaka nižih razreda teške su između šest i osam kilograma, što je prema rečima pedijatara težak teret za decu tog uzrasta. Prema procenama lekara, dete koje ima 20 kilograma ne bi smelo da ponese težu torbu od tri kilograma.

Roditelji, ali i učitelji i nastavnici objašnjavaju da su deca zaista preopterećena težinom, obimom, što sve ukupno utiče na deformitet kičmenog stuba.

Katarina Božinović, nastavnica matematike čije dete je osnovac, u razgovoru za "Blic" objašnjava da torbe osnovaca jesu teške, ali naglašava da možda postoji rešenje za ovaj problem.

"Iz jednog predmeta postoji više knjiga, imate gramatiku, čitanku, radni list i tako redom. Pitanje je da li je sve to svakom detetu potrebno na svakom času? Mi smo u školi koju pohađa moje dete dali predlog da im učitelji govore šta treba za sutra poneti od knjiga. Takođe smo dali predlog da im dozvole da koriste jednu svesku, da školske radove pišu s jedne, a domaće s druge strane. Takođe, možda se rešenje krije u tome da je po klupi dovoljna jedna knjiga, dvoje đaka može da prati nastavu uz jedne knjige, treba ozbiljno razmisliti o tome jer deca zaista imaju problem sa težinom. Jedna knjiga je teška skoro 700 grama. Predložili smo niz promena, a neke od njih su u školi mog deteta usvojene", objašnjava Božinovićeva.

Povodom preteških đačkih torbi, koje ugrožavaju fizički razvoj i uzrokuju brojne deformitete kičmenog stuba, koji su utvrđeni kod čak trećine dece školskog uzrasta, pokrenuta je i inicijativa "Stojim pravo". Načelnik školske uprave Novi Sad Jovan Vukčević kaže da je na Aktivu direktora novosadskih osnovnih škola prezentovana ova inicijativa i da je naišla na odobravanje kolega.

"Ovu inicijativu smatram veoma korisnom, jer ćemo u znatnoj meri resteretiti učenike da svaki dan ne nose preteške torbe, što je veoma bitno za njihov pravilan fizički razvoj, a samim tim i smanjiti neke deformitete kičme koji su nažalost sve evidentniji. Osim toga, učinićemo ih i samostalnijim, jer će već od najnižih razreda steći osnovne navike oko praćenja rasporeda časova kao i odgovornijim kada je u pitanju njihov razvoj i zdravstveno stanje", istakao je Vukčević u izjavi za "Blic" uz napomenu da je jedan dobar deo škola već prihvatio ovaj koncept.

To nam je potvrdila i predsednica Podružnice pedagoga osnovnih škola Južnobačkog okruga Dragana Pelemiš, koja kaže da mnoge kolege već govore učenicima šta da ponesu na sledeći čas kako bi izbegli bespotrebno nošenje svih knjiga potrebnih za određeni predmet.

"Mi kao deo prosvetnog sistema apsolutno podržavamo ovu inicijativu i već smo kao pedagozi apelovali na nastavnike da kažu deci šta da ponesu na sledeći čas. Smatramo da je i to jedan način za rešenje problema preteških tašni. Neka deca već ostavljaju određena nastavna sredstva u školi gde, recimo, postoje funkcionalni ormarići što, nažalost, nije svuda slučaj. Ipak, moramo poštovati i odluke nastavnika koji vode računa šta im je potrebno za rad po nastavnom programu, ali svakako da se slažemo sa tim da redovno treba da podsećaju decu da sa sobom ne nose nepotrebne stvari – objašnjava nam Pelemiš.

Težinu povećavaju i paketići s užinom, flašice s vodom...

Biljana Radosavljević, pedagog i direktor OŠ "Miroslav Antić" u Beogradu, kaže da se kod njih koriste ormarići u kojima se čuva oprema za fizičko, likovno, kao i sve ono što može ostati u školi.

"Pa možda im jesu zaista teške torbe, naravno da nije potrebno da deca nose sve knjige, mada ima i takvih primera kada oni vole jednostavno da ponesu sve. Smatram da u dogovoru sa roditeljima i učiteljima treba napraviti dogovor šta je toga dana potrebno. Bukvar, čitanka, radni listovi, matematika, opet radni list, velike sveske, male sveske... treba napraviti plan i dogovor. S druge strane, deca nose i ukoričene sveske, što je naravno njihov izbor, tako da i to stvara težinu. Vrlo je pohvalno što nose užinu, ali i te kutijice za hranu, pa flašice za vodu ili sokići stvaraju težinu. Tako da se treba dobro organizovati", objašnjava Radosavljevićeva.

Zapratite nas i na Instagramu!