Dečak se zove Mirko, ima deset godina. Kao i Mihajlović, bori se sa leukemijom. Trenutno je smešten u jednoj bolnici u Monci, odakle je pratio Sinišinu konferenciju. Mihajlovićeve suze stigle su i do njega i zato je Mirko odlučio da napiše ovo pismo.

"Ja sam Mirko, desetogodišnji dečak sa jednom sjajnom osobinom - hrabrošću, do oktobra 2018. bio sam sasvim normalno dete, igrao sam se, išao u školu i navijao za Parmu. Onda sam 21. oktobra poslat u bolnicu, rekli su mi da imam leukemiju. Nisam znao šta je to, ali vremenom sam naučio koliko je prokleta ova bolest. Mogao sam da biram između dve opcije kako da se borim sa bolesti: Da plačem i žalim po ceo dan, ili da budem hrabar i nastavim dalje. Odlučio sam da budem hrabar."

Mirko nije sam u ovoj borbi, pored porodice koja mu pruža veliku podršku, on voli fudbal.

"Imao sam veliku pomoć Parminih igrača, naročito od Gazole i Inglesea. Kao i ti, dolazim sa fudbalskih terena gde sam pratio svoj omiljeni klub. Sada utakmice gledam preko televizije. Ova strast mi je pomogla da provedem sve ove mesece u bolnici. U maju ipak, saopštene su mi nove loše vesti, terapija koju sam primao više nije bila dovoljna. Morao sam na transplataciju, a i prvenstvo se završilo..."

Mirko ne odustaje, on je jedan zaista veliki desetogodišnjak.

"14. maja imao sam transplataciju koštane srži i sada izgleda da je sve u redu. Kada sam video tvoju konferenciju, video sam da si tužan. Niko ne može da razume tvoje strahove bolje od mene, zato što, iako imam deset godina, strah je isti za sve. Osećam da trebam da ti kažem da ne odustaješ, da izvučeš iz sebe puno suza, jer one su znak hrabrosti i da radiš sve što želiš da radiš, jer ćeš brže ozdraviti. Nadam se da će ti moj savet pomoći i, ko zna, možda se jednog dana sretnemo, ja tebe sa tribina, ti mene na terenu. Šaljem ti specijalne zagrljaje i zapamti, vuk nekada nije zao, kao što izgleda. Pozdrav."

Siniša Mihajlović je u subotu saopštio javnosti da boluje od leukemije. Juče je otišao u bolnicu, gde će početi sa lečenjem ove bolesti.