Kako je najavila Dejana Milijić Subić, rukovodilac Centra za razvoj programa i udžbenika u Zavodu za unapređenje obrazovanja i vaspitanja, umesto Agate Kristi učenici će čitati "Doroteja" Dobrila Nenadića. 

Neke od novina su čitanje u odlomcima, predložen je i "Gospodar prstenova", a za osnovce posle nekoliko decenija Žil Vern neće biti obavezan. 

Milijić Subić je objasnila da će se izmene uvoditi postepeno, a najviše negodovanja u javnosti izazvalo je potencijalno uvođenje dela Agate Kristi u program. Kako je rekla, namera stručne komisije bila je da osavremeni program koji nije menjan od 1992. godine, ali da je izbor naslova ostao u okvirima poznatog, odnosno književnoj istoriji. 

Najvažnije je kako se đacima prezentuje deloStudentkinja književnosti na Filološkom fakultetu u Beogradu Katarina Papić navodi da iz svakog dela u programu za osnovne i srednje škole može da se nešto nauči, ali da je najvažnije kako se đacima prezentuje delo."Najbitnije je da im se razvija kritičko razmišljanje, da oni imaju slobodu da kažu ono što misle. Kada je 'Ana Karenjina' u pitanju, sada postoji film, pa se može govoriti o sličnostima i razlikama. Kada smo mi to radili, napravili smo sudnicu, pa se diskutovalo o 'za' i 'protiv'", navela je ona.

Navodi da je program dobio "zeleno svetlo" od Nacionalnog prosvetnog saveta za gimnazije. Novine se, kako kaže, pre svega odnose na pristup u nastavi i učenju, a mnogo manje u sadržaju. 

"Sadržaj je sad dobrim delom izborni, ali još postoji jedan korpus književnih dela koji spada u takozvanu obaveznu literaturu", navela je ona za.

I dok su članovi komisije smatrali da dela Agate Kristi treba da budu deo programa, javnost, a i neki profesori su negodovali. 

"Morbidna" dela ili ne, ko bi trebalo da odlučuje o tome šta će đaci čitati? 

Komisija je ta koja bi trebalo da presudi, a najveći problem je što se učenici sa nekim delima susreću onda kada su premladi da ih shvate. 

Profesor književnosti i prevodilac Uroš Tomić, koji je doktorirao iz oblasti žanrovske književnosti – na britanskom kriminalističkom romanu, smatra da postoje dva razloga zbog kojih je za pokretanje teme koja se tiče lektire bilo potrebno čak 26 godina. 

"Razlozi su očigledni. Pre svega, u ovako turbulentnoj državi prosvetne promene često ne dolaze na red od dnevnopolitičkih preokupacija, pogotovo što svaka nova prosvetna politika traži pažljivo osmišljavanje i dugoročnu implemetaciju – a pozitivni kontinuitet je nama slaba strana. Zatim bih pomenuo i činjenicu da većina profesora književnosti radije iz godine u godinu sa učenicima odrađuje ista dela jer im to smanjuje pripremni rad i eliminiše neophodnost da se primenjuju nove metode, nove teorije i pristupi", navodi Tomić. 

Dušica Gojković, profesorka srpskog jezika i književnosti kaže da se izbor lektire nije menjao jer su to reprezentativna dela reprezentativnih autora određenih perioda u razvoju književnosti, "a Šekspir je danas isto ono što je bio i pre 50 godina". 

Zbog toga, kako kaže, ovim pitanjem trebalo bi da se bave samo eminentni stručnjaci. 

"Kad to kažem mislim koliko na stručnjake iz oblasti jezika i književnosti, toliko i na stručnjake iz oblasti psihologije i pedagodije. Tu šira javnost ne bi trebalo da ima uticaja", navodi ona. 

Uroš Tomić takođe smatra da bi o tome trebalo da raspravlja stručna komisija, ali naglašava da se odmah postavlja pitanje ko kod nas takvu komisiju čini i kako su njeni članovi odabrani? 

Milijić Subić objašnjava da forum koji je praćen u "slučaju Agate Kristi" nije "bilo ko". 

"Forum na kojem se pisalo o Agati Kristi nije bio bilo ko. To je najveći forum prosvetnih radnika u Srbiji. Tamo smo zatekli mnogo negativnih komenatara i negde smo došli do zaključka da je prerano da se Agata Kristi uz Borisa Akunjina, koji je bio alternativa, pojavi u programu nastave i učenja. To naravno ne znači da se u sledećoj promeni, a nadam se da ćemo sada ubrzati to menjanje programa, to neće pojaviti", objašnjava ona. 

Dodaje da stručnu komisiju čine predstavnici fakulteta, predstavnici najvećih stručnih društava – Savez učitelja, Društvo za srpski jezik i književnost, kao i metodičari iz škola. 

"Predloge ne daju laici, nego stručna društva, ljudi koji su čitav život posvetili izučavanju metodike. Mi smo nažalost i dalje u prilici da se cenkamo oko Verna i Defoa, a nije u tome suština. Suština je u samom čitanju", naglašava ona.

Ministar prosvete Mladen Šarčević naveo je da lektira kod učenika treba da stvori naviku da čitaju, ali i da su "đaci na papiru bili opterećeni lektirom, a da u praksi ne čitaju".

"Nama je cilj da se obavezna lektira svede na razuman broj knjiga po izboru onih ljudi koji će odgovarati za svoj izbor i da opremimo školske biblioteke kao što smo poslednje dve godine uradili", rekao je Šarčević

U protekle dve i po decenije došlo je do značajnih promena koje je pre svega uneo internet. Pažnja učenika svedena je na minimum, a kroz samo nekoliko klikova đaci su u mogućnosti da nađu najrazličitije interpretacije onih "najtanjih", a i onih "najdebiljih" lektira. 

"Problem koncentracije i smanjene pažnje učenika je sve veći i sad je već nešto na šta svako od nas računa pripremajući se za časove. Šta nam je činiti? Smanjiti zahteve koje postavimo učenicima ili smanjiti broj pisaca i književnih dela koje obrađujemo kako bi bar ono što uradimo razumeli i usvojili. Ključno je pitanje sta će tim mladim ljudima obezbediti razvoj i napredovanje. To sigurno neće biti ako smanjimo zahteve i ako prihvatimo činjenicu da je njihova pažnja sve manja i njihova koncentracija sve lošija. Slažem se sa tim da treba uzeti u obzir interesovanja učenika ali ne sme nam to biti presudna odrednica", navela je profesorka Gojković. 

A koja su to dela koja učenicima teško padaju? Naglašava da je to svaki tekst koji nema dinamičnu radnju, kao i dela koja su izvan društveno-istorijskog konteksta u kom žive današnja deca. 

"Ukoliko delo zahteva dodatna znanja iz oblasti istorije, budite sigurni da će im biti teško. U tom smislu najveći otpor izaziva Andrićeva 'Prokleta avlija', a ništa manje ni 'Seobe' Miloša Crnjanskog jer zahtevaju ono što je njima najteže, strpljivo i pažljivo iščitavanje teksta koji je deskriptivan i lirski intoniran. 'Ana Karenjina' ih odbija zbog obimnosti najviše, ali i zbog društveno-istorijskog konteksta koji im je dalek. Sofokle im je težak jer je u stihu. Šekspir zato što ima puno likova i zato što je drama. Navodim vam ono što od njih čujem. Sve što sam navela se odnosi na jedan problem, a to je da zahteva od njih izvestan mentalni napor. Sigurno je da bi neka savremenija dela ohrabrila mnoge na čitanje, pitanje je samo da li će opet pobediti film, prepričana knjiga na internetu ili nešto slično. Nije problem u knjigama, problem je u tome što smo navikli decu na mentalnu pasivnost", navela je profesorka. 

Činjenica tehnološke revolucije mora se uzeti u obzir, kaže profesor dr Uroš Tomić. U tom smislu pominje grafički roman za koji bi trebalo otvoriti polje proučavanja, te spominje delo "Persepolis", koje se u svetu uveliko obrađuje. 

Tomić radi kao predavač književnosti u Engleskoj i praveći paralelu sa tamošnjim sistemom navodi da se kod nas previše knjiga čita u okviru lektire, te da nema dovoljno vremena da se svakoj od njih pokloni dovoljna i adekvatna pažnja. 

"Program Međunarodne mature u okviru koje sam predavao englesku književnost je odličan primer alternativnog pristupa: u toku dve godine obrađuje se desetak pažljivo odabranih dela, bez insistranja na rigidnoj koncepciji hronološkog upoznavanja sa istorijom književnosti, a svakom delu se posvećuje dosta vremena uz maksimalno angažovanje učenika u procesu samostalnog kritičkog čitanja i analitičkog pristupa delu. Profesor ima slobodu da određeni deo lektire odabere sam, ostala dela se biraju sa veoma široke liste pisaca svih žanrova. Profesori se takođe ohrabruju i da listu dela menjaju iz godine u godinu", navodi on. 

I Milijić Subić naglašava da ukoliko bi se posmatrali programi svih vodećih evropskih obrazovnih sistema, uvidelo bi se da uopšte nema sadržaja lektire. 

"Postoje samo znanja, veštine, stavovi, a na koji način će nastavnici stići do toga, to se ostavlja školskim programima. Pošto smo mi još daleko od kapaciteta škole da se sama izbori, prosto te nastavnike moramo naučiti da dođu do toga, te još imamo u osnovnim i srednjim školama tu dirigovanu lektiru", dodala je ona.

A kako to promeniti i čime zainteresovati učenike? 

Milijić Subić navodi da bi to mogla da bude epska fantastika, odnosno "Gospodar prstenova", koji sada ulazi u izborni deo, gde bi učenici pravili paralelu između filma i romana, a gde bi se videlo koliko je čitanje važno u imaginativnom smislu. 

Tomić predlaže sa druge strane korenite promene u metodološkom pristupu odabiru lektire koja mlade dočekuje epom o Gilgamešu i antičkom grčkom dramom u vreme kad su premladi da to shvate. Prema njegovom mišljenju, mesta bi trebalo da bude za Margaret Atvud, Alis Manro, Vidu Ognjenović, Gorana Petrovića, Džordža Orvela, Patrišu Hajsmit, Harukija Murakamija... 

"Po mom mišljenu sadašnja lektira nepotrebno je opterećena 'velikim' kanonskim romanima čiji pisci imaju i odlična kraća dela ('Dvojnik' Dostojevskog, Kafkina 'Metamorfoza'...)", navodi on. 

Jedno od rešenje bilo bi i nešto kao "dirigovano" čitanje, kaže Dušica Gojković. 

"Priprema na času, čitanje pojedinih odlomaka i tumačenje takođe na času, zadati odlomci koji bi se čitali kod kuće. Međutim, za takvu obradu nam je potrebno osetno više časova, što je poseban problem, ili osetno rasterećenje programa. U suprotnom i dalje ćemo biti na nemogućem zadatku. Mučimo se i mi i učenici, a rezultati su nam sve slabiji", dodaje ona. 

Ipak naglašava da je proteklog vikenda održano takmičenje "Književna olimpijada" na teritoriji Grada Beograda na kojem je učestvovalo preko 300 srednjoškolaca. Na opštinskom nivou ih je bilo četiri puta više. 

"Nije baš da niko ne čita. Ako se menja lektira, hajde da ne bude razlog to što je neko procenio da đaci danas ne mogu ono što smo mogli svi mi kad smo bili deca", zaključila je ona.