U subotu je Lazareva subota ili u narodu poznatija Vrbica. Ovaj praznik je podsećanje kad je Isus Hrist vaskrsao Lazara iz Vitinije. Lazar je pomagao Isusa i njegove Apostole, a nakon njegove smrti Isus ga je vaskrsao. Lazar je posle toga živeo još 40 godina, a njegove mošti se čuvaju u Istanbulu.

Od običaja koji se vezuju za ovaj praznik najpoznatiji je unošenje grana vrbe u crkvu a potom u kuću, kao i nošenje zvončića oko vrata što simbolizuje pobedu života nad smrću. Grančice vrbe deca nose u crkvu na Vrbicu, pa se u nedelju za vreme liturgije blagosiljaju i potom dele narodu koji ih nosi kući, simbolizujući palmine grane, kojim su Isusa pozdravljali prilikom ulaska u Jerusalim. U narodu su ostala duboko ukorenjena verovanja da se preko vrbe prenosila snaga zelenila na decu i odrasle.

Nekada su deca Vrbicu proslavljala kao školsku svečanost, kada su lepo obučena i ukrašena zvončićima išli do nekog izvora gde su se igrali. Još jedan običaj koji se vezuje za izvor na ovaj dan je stavljanje kamenčića na nogu i bacivši ga što dalje govori se: "Koliko sam ovaj kamen bacio/la, toliko zmija daleko od mene bila".

Običaj sa paganskim korenima su i Lazarice, kad okićene devojke idu od kuće do kuće i prizivaju zdravlje pesmom.

Na ovaj dan se bere i cveće, koje prenoći u vodi a onda se sutradan, na Cveti, njim ukućani umivaju da bi bili lepi i zdravi tokom cele godine. Tada praznujemo ulazak Isusa Hrista u Jerusalim. 

Za ove praznike smatra se da su posvećeni deci jer je Isus Hrist polazeći u Jerusalim rekao: "Pustite decu k meni, jer takvih je Carstvo nebesko".