Svako četvrto dete u Srbiji je siromašno! Prema zvaničnim podacima Republičkog zavoda za socijalnu zaštitu, dečji dodatak koristi čak 373.595 dece i 199.649 njihovih porodica.

Situcija je čak možda i gora, jer je iz godine u godinu sve manje dece (sve manje ih se rađa), ali ih je zato sve više u sistemu socijalne zaštite.

Tako se od popisa 2011. do pre godinu dana ukupan broj mališana smanjio za 0,82 odsto, ali je broj onih koji su koristili usluge centara za socijalni rad porastao za petinu!

Kada se na sve ovo dodaju i deca koja kubure sa hranom, odećom, obućom, toplom sobom i čistom posteljinom, a ne primaju nikakvu pomoć, ispada da je skoro svaki treći mališan siromašan ili u riziku da to postane.

Koliko nečija beda može da bude teška i duboka, javnost se nedavno uverila u slučaju mladog Somborca, trkača Lazara Rišara, koji je toliko siromašan da je svoj prvi polumaraton od 21 kilometar istrčao u poderanoj obući i odeći. I danas živi u trošnoj kućici bez kupatila.

U bedi živi i porodica Rofa iz Titela sa osmoro dece. Otac se nedavno ubio i ostavio suprugu sa mališanima, od kojih je najmlađe novorođenče. Kuća je bez maltera, pod zemljani, unutra samo dva stara kreveta, nemaju nijedan električni uređaj. Žive od socijalne pomoći od 19.000 dinara.

Siromašna deca odrastaju bez igračaka i bojica, nemaju tri obroka dnevno. Često jedva da pojedu i jedan. Željna su voća, mesa, kolača. Nose tuđu, nasleđenu odeću, a mnoga nemaju tekuću vodu u svom domu. Presrećna su kad dobiju toplu obuću.

Najviše dece koja krpe kraj s krajem ima između šest i 14 godina, ali svako deseto dete evidentirano u centrima za socijalni rad ima manje od dve godine. Među gladnima, nešto više je dečaka nego devojčica.

"EU-SILC 2013. anketa Republičkog zavoda za statistiku pokazala je da je stopa rizika od siromaštva u našoj zemlji 24,6 odsto, odnosno da kod svakog četvrtog postoji rizik od siromaštva. Svi ovi građani se ne mogu smatrati siromašnima, ali je njihov dohodak ispod uobičajenog životnog standarda u Srbiji. Drugim rečima, neki jesu siromašni, a neki su tek potencijalno siromašni i mogu preći u siromašne", objašnjava Mirjana Ognjanović iz Republičkog zavoda za socijalnu zaštitu.

Ona dodaje da je stopa rizika od siromaštva kod nas najviša od sve 32 zemlje uključene u EU-SILC.

"Deca su u većem riziku jer nemaju prihode, a čine ravnopravne članove domaćinstva u potrošnji", nastavlja sagovornica Novosti.

Kod nas je 1,9 miliona građana izrazito materijalno ugroženo, a u najtežem položaju su nezaposleni, oni koji žive u porodicama sa jednim roditeljem ili s troje i više dece. Deca su takođe veoma ugrožena kada njihovi roditelji nemaju ni osnovno obrazovanje ili imaju samo osnovnu školu.

Mališani koji teško žive dobijaju različite vidove materijalne pomoći koji se finansiraju iz republičkog ili lokalnog budžeta (novčana socijalna pomoć, dečji dodatak i jednokratne socijalne pomoći). Ukupna izdvajanja za novčanu socijalnu pomoć godišnje premašuju milijardu dinara, pa ipak, iznosi pomoći kod nas su među najnižima u Evropi. Niži su samo u Bugarskoj i Rumuniji!

I Vladin tim za socijalno uključivanje i smanjenje siromaštva ukazuje da su davanja nezadovoljavajuća i da tek porodice sa četvoro dece dobijaju pomoć koja dostiže iznos jedne minimalne zarade!

"Porodice koje se bore za osnovnu egzistenciju veoma teško uspevaju da očuvaju ostale oblasti porodičnog funkcionisanja", kaže Kosta Gajić, porodični saradnik u okviru Centra za zaštitu odojčadi, dece i omladine. - U takvim porodicama deca žive bez vode, struje, bez grejanja, u prostorijama premalim za veliki broj članova. Jedan od zadataka porodičnog saradnika je da podstakne promenu u načinu funkcionisanja porodice i da "pozajmi nadu" kako bi situacija mogla da se promeni.

Oko 430 porodica koje se sada nalaze u sistemu usluge porodičnog saradnika suočava se s brojnim problemima, od kojih je siromaštvo najzastupljenije.