“Kosovska Mitrovica i Banja Luka su bratimljeni gradovi, sve ove godine ako nisu mogli da nam pomognu, bili su uz nas i sa nama u svakom pogledu, naša solidarnost ne sme izostati”, kaže Katarina Ađančić i sama raseljeno lice iz Babinog mosta čija je porodica bila u situaciji koju bez pomoći drugih ne bi prevazišla.

Srbi sa Kosova i Metohije nesreću koja je zadesila njihove sunarodnike u centralnoj Srbiji i Republici Srpskojdoživljavaju lično, a njihove strahove i patnje koje će tek uslediti prepoznaju. Svi se trude da na bilo koji način uzvrate njihovo razumevanje i pomoć koju su im nesebično pružali u proteklih 15 godina, kako prenosi Telegraf.

Nekoliko dobrih prijateljica odlučile su da prikupe pomoć za najugroženiju i najnemoćniju populaciju: bebe i decu uRepublici Srpskoj. Rezultat nekoliko telefonskih poziva uz kafu kako same kažu bio je mobilni punkt - “plavi kombi” sa vidnim natpisom “Građani Kosmeta bebama u Republici Srpskoj”.

“Kosovska Mitrovica i Banja Luka su bratimljeni gradovi, sve ove godine ako nisu mogli da nam pomognu, bili su uz nas i sa nama u svakom pogledu, naša solidarnost ne sme izostati”,  kaže Katarina Adjančić i sama raseljeno lice iz Babinog mosta čija je porodica bila u situaciji koju bez pomoći drugih ne bi prevazišla.

“U svoj ovoj muci i nevolji želele smo da preduzmemo nešto, uputile smo apel našim sugrađanima putem društvenih mreža i izabrale jednu od najfrekventnijih lokacija u gradu, rezultat vidite i sami”,  nastavlja Katarina.

“Nismo očekivale ovako veliki odziv koji ne prestaje, mlade mame dolaze sa svojim bebama, bake sa unucima, tako je dirljivo kada deca donose svoje plišane igračke, apoteke u gradu su ispražnjene sa cuclama i pelenama, naš tim stacioniran u Gračanici nam javlja da ljudi nprestano dolaze i donose pomoć, planirali smo za sutra Zvečan, a prekosutra Leposavić”,  kaže Katarina i ponosno dodaje da će jedan tim i sutra biti u Kososkoj Mitrovici gde će se sva prikupljena pomoć odlagati u kontejneru koji im je ustupila Civilna zaštita.

Kod “plavog kombija” raspoloženja se smenjuju, baš kao sunce i kiša, svako ko dodje ispriča neko svoje iskustvo, strašno i ružno, ima i suza i smeha.

“Najvažnije je da deca imaju krov nad glavom i da su zdrava, osećanje nemoći najteže pada čoveku, kada se oko njega dešavaju stvari na koje ne možete da utiče i ništa ne može da uradi, to stvara strah i paniku u takvim trenucima mogu samo da vam pomognu ljudska reč i pažnja. Samo su izgubljeni ljudski životi nenadoknadivi”, kaže Svetlana Jovanović, raseljeno lice iz Suve Reke, majka četvoro dece.