Terapija uz primenu matičnih ćelija koristi se danas i u lečenju nekih urođenih oblika malokrvnosti, urođene slabosti imunog sistema, ali i stečenih oboljenja - leukemije, raka limfnih žlezda ili nekih vrsta tumora, rekla je dr Vujić Tanjugu.

Ona je napomenula da u savremenoj medicini ne postoje ni podaci o stepenu iskoristljivosti matičnih ćelija u svetu kada se ostave na čuvanje u privatnim bankama, jer ima veoma malo stručnih radova o tome i nije uobičajeno dugoročno praćenje stanja bolesnika koji se na taj način leče.

U radovima, objavljenim 2009. i 2010. godine u vodećim časopisima, izneti su podaci da je iskoristljivost tako ostavljenih ćelija - u privatnim bankama manja od 0,004 odsto, navela je dr Vujić.

Stručnjaci su, međutim, sve više optimisti kada je u pitanju umnožavanje i lečenje matičnim ćelijama, pa se tako danas u najstarijoj bolnici u Milanu Ospedale maggiore policlinico obavljaju najsavremenija klinička ispitivanja matičnih ćelija.

U okviru milanske bolnice postoji javna banka u koju se dnevno dopremi 20 uzoraka iz 21 ginekološkog centra u Italiji.

Direktorka Fondacije za istraživanja u toj ustanovi dr Lorenca Lazari, koja je jedan od najpriznatijih stručnjaka u regenerativnoj medicini, rekla je prilikom posete novinara iz Srbije da se, zahvaljujući ostavljanju matičnih ćelija iz pupčanika, uspešno mogu lečiti, odnosno reparirati, čak i oštećena tkiva poput površinskih rana koje mogu dovesti do sepse.

Lazari obavlja njihovo umnožavanje kako bi postotak uspešnosti lečenja bio još bolji. Ona tvrdi da je ostavljanje matičnih ćelija u javnim bankama u Italiji sve učestalije i da je njihova primena široka, pa tako svaka regija u toj zemlji ima bar jednu banku takvih ćelija.

"Trenutno u okviru javne banke u bolnici u Milanu ima oko 9.000 uzoraka ćelija iz pupčanika koje su najkorisnije za tretiranje mnogih bolesti", rekla je ona, dodajući da se one mogu uzimati i iz koštane srži, jetre, zuba, pa čak i sala.

Lazari je kazala da se, zahvaljujući primeni tih ćelija, ispituju mogućnosti preživljavanja prevemeno rođene dece kojima su pluća nedovoljno razvijena, kao i dece obolele od dijabetesa.

Dr Vujić je istakla da treba voditi računa o umnožavanju i činjenici da ćelije mogu da prođu određeni broj deoba, posle čega gube svoju funkciju.

"Ćelija više ne može da se deli, ona je živa, ali nema funkciju koju je prethodno imala i neminovno posle šestog puta nastaju promene na hromozomskom materijalu.To su stvari o kojima moramo da vodimo računa", upozorila je ona.

Vujićeva je podsetila i da je vlada Francuske svojevremeno "stopirala" projekte u okviru kojih je matičnim ćelijama trebalo da se tretiraju opekotine kod pojedinih ljudi zbog velike učestalosti maligniteta posle primene ovog oblika lečenja.

Govoreći o trendovima, ona je istakla da je u javnim/porodičnim bankama širom sveta uskladišteno više od 400.000 uzoraka krvi pupčanika.

Sve javne banke su umrežene kako bi bila brza i efikasna razmena podataka, a time i brže nalaženje odgovarajućeg uzorka za bolesnika kod koga je potrebno primeniti ovaj oblik lečenja.

Cilj Instituta za majku i dete u kome je do sada postojala porodična banka je da se do 2012. godine otvori prva javna banka u kojoj bi bilo sačuvano 10.000 uzoraka, navela je dr Vujić.

"Niko ne garantuje da ćete u banci u kojoj postoji 10.000 uzoraka naći odgovarajući uzorak, ali razmenom informacija sa drugim bankama može se doći do podatka koliko ima raspoloživih uzoraka koji odgovaraju nekom bolesniku", objasnila je ona.

Takođe je navela da je daleko veća sanša da se upotrebi uzorak u javnim bankama, nego kad se ostavi u privatnim.

Govoreći o istorijatu upotrebe matičnih ćelija, dr Vujić je navela da je u početku njihove primene mogla da se uradi samo transplantacija kod osoba težine do 40 kilograma, a da se sada koriste dva uzorka iz krvi pupčanika kako bi se obezbedio dovoljan broj matičnih ćelija za lečenje i bolesnika sa većom telesnom težinom od navedene.