Izvor: Blic 

- U Srbiji se (kao i u drugim zapadnim zemljama) broj neplodnih parova kreće između 12 i 15 odsto, uz trend daljeg porasta - objašnjava dr spec. Slavica Vasiljević, ginekolog i vlasnik ginekološke ordinacije "Merida". - Ali pre nego što se parovi podvrgnu čitavoj lepezi različitih analiza, trebalo bi da se testiraju na infekcije - dodaje ona.

Neplodnost i način života
Neplodnost mogu da izazovu metabolički, imunološki, endokrini, mehanički i brojni drugi poremećaji u urednom funkcionisanju našeg organizma. Snažan uticaj na plodnost ima i sam način života - teško podnošenje svakodnevnog stresa, loša ishrana, alkohol, pušenje, brojni psihički problemi, pa i preterano uzimanje određenih lekova. Ali jedan od ključnih uzroka često se neopravdano zanemaruje, a to su infekcije.

"Dežurni krivci"
Stručnjaci se slažu da se infekcije danas nalaze među vodećim uzrocima neplodnosti. Taj se podatak prvenstveno odnosi na uzročnike polno prenosivih bolesti, premda nipošto ne smeju da se zanemare uzročnici koji se ne prenose isključivo polnim putem. S obzirom na naš geografski položaj i smanjenu incidenciju određenih uzročnika, od izuzetne je važnosti znati na šta treba posebno da se obrati pažnja.
Od bakterijskih uzročnika najvažniji su Chlamyidia trachomatis (hlamidija), urogenitalne mikoplazme, Gardnerella vaginalis (često u kombinaciji s Mycoplasmom hominis i anaerobnim bakterijama poput peptostreptokoka), kao i beta-hemolitički streptokok grupe B. Uzročnici kao što su Treponema pallidum (sifilis) i Neisseria gonorrhoeae ili gonokok (gonoreja) danas su mnogo ređi.
Od virusa bi trebalo spomenuti HPV (humani papiloma virus) koji nije direktno povezan s razvojem neplodnosti, ali kako može da izazove promene u vidu abnormalnosti ćelija na grliću materice, svakako se preporučuje redovno testiranje na njegovu prisutnost. Trichomonas vaginalis spada u grupu parazita i takođe može da ošteti reproduktivnu sposobnost.

Važnost prepoznavanja simptoma
Iako neke infekcije imaju specifične simptome, uglavnom sve mogu da izazovu istu ili vrlo sličnu kliničku sliku. Zato je uloga lekara da na osnovu prikupljenih podataka postavi sumnju na mogućnost infekcije i usmeri daljnju obradu ka tačnoj dijagnozi.
Osim upale materice (vaginitis, tj. kolpitis) ili stidnice (vulvitis), infekcije ženskog polnog sistema obuhvataju čitav niz bolesti koje mogu da se jave pojedinačno i u različitim kombinacijama. Upala grlića materice (cervicitis), upala sluznice materice (endometritis) i upala jajovoda i jajnika (salpingitis, tj. adneksitis) često čine jednu celinu i zovemo ih - upalne bolesti karlice. Čak 12 odsto devojaka u adolescenciji oboli od neke bolesti iz ove grupe, što svakako može da rezultira razvojem neplodnosti. Naime, kasno ustanovljena i nelečena infekcija dovodi do stvaranja ožiljaka i začepljenja jajovoda, što povećava rizik za pojavu vanmaterične trudnoće i neplodnosti.

Uradite sve testove
Pre detaljne obrade svih mogućih uzroka neplodnosti, svakako bi trebalo isključiti skrivenu infekciju. Zato bi u dogovoru s lekarom najpre trebalo uraditi testove na uzročnike bolesti koji bi mogli da dovedu do otežanog začeća ili potpune neplodnosti. Uzimanje briseva ne iziskuje mnogo vremena, većina navedenih uzročnika dobro reaguje na antibiotsku terapiju, a pogođenim parovima može da uštedi mnogo dragocenog vremena.
Tek po završetku lečenja dokazane infekcije po antibiogramu savetuje se dalja obrada ako ne dolazi do začeća; pa tako sledi detaljan pregled žene koji uključuje ginekološki ultrazvuk, folikulometriju (praćenje porasta folikula, tj. strukture koja sadrži jajnu ćeliju), ispitivanje prohodnosti jajovoda i kompletan hormonalni profil, kao i urološki pregled muškarca uz prethodan nalaz spermograma i spermokulture.