- Bračni par iz okoline Osečine ima devetoro dece i 13 unuka, a ističu da nikada nisu zamišljali da će imati tako veliku porodicu.
- Posebno težak trenutak im je bio kada je petoro dece odjednom krenulo u školu, a deca su često morala i da rade i pomažu roditeljima.
Dok se mnogi danas premišljaju i oko drugog deteta, jedna porodica iz okoline Osečine prošla je kroz sasvim drugačiju životnu priču. Devetoro dece, godine rada, svakodnevna borba i kuća puna ljudi - a danas 13 unučadi koja vraćaju onu gužvu koja je nekada bila svakodnevica.
Mira i Zoran Mirosavić podigli su devetoro dece - četiri sina i pet ćerki. Najstarije dete rođeno je 1994, a najmlađe 2016. godine. Danas su deca odrasla i svako ima svoj život, ali kada se porodica okupi, ponovo nastane ona ista gužva - samo što ih sada ima još više.
"Nisam nikad zamišljala da ću imati devetoro dece. Ali eto, mislim da je Bogom darovano", kaže majka Mira.
Petoro dece istovremeno u školi
Velika porodica donosila je i velike obaveze. Posebno teško bilo je kada bi više dece istovremeno krenulo u školu. Garderoba, obuća, knjige, sveske i školski pribor morali su da se obezbede za svakoga, dok se u jednom trenutku dešavalo da čak petoro dece ide istovremeno u školu.
Nije bilo mnogo prostora za biranje. Radilo se koliko god je trebalo, a u posao su se, kako su odrastali, uključivali i najstariji.
"Nisu imali sve kao ostala deca, ali ipak su imali osnovne stvari. Moralo je puno da se radi da bi se odgajili, da bi imali. Starija deca nisu samo pomagala oko posla. Često su preuzimala i deo obaveza u kući, posebno kada roditelji nisu mogli da budu kod kuće".
Najstariji sin rano je naučio da brine o mlađima
Marko, jedan od najstarijih sinova, pamti da je kao dečak često ostajao kod kuće. Spremao je ručak, brinuo o stoci i mlađoj braći i sestrama.
"Spremao sam ručak, gledao stoku, čuvao braću, sestre...", priseća se Marko.
Za njega odrastanje u velikoj porodici nije bilo nešto čega se seća sa gorčinom. Naprotiv, kaže da mu je bilo zanimljivo, a braća i sestre bili su mu i prijatelji i osobe od poverenja.
Danas živi odvojeno od roditelja i tek je nedavno osnovao svoju porodicu, ali priznaje da mu velika porodica ipak nedostaje.
A kada je upitan da li bi se i sam jednog dana odvažio na porodicu sa devetoro dece, njegov odgovor možda najbolje pokazuje koliko se neke porodične navike prenose s generacije na generaciju...
Danas imaju 13 unučadi, a kuća ponovo postaje tesna
Mira i Zoran danas imaju 13 unučadi. Ono što je nekada bilo svakodnevno opterećenje, sada im je izvor posebne radosti.
"Za svoju decu nismo imali vremena. Samo se trčalo i radilo, a sad unučadima nešto drugo - više pažnje se posvećuje njima nego svojoj deci", ističu.
Kada se svi okupe, porodica broji oko 30 ljudi. Za slavu, preslavu, Vaskrs ili običan vikend, ponovo se puni kuća, a ponekad se postavlja i šatra jer za sve nema dovoljno prostora.
Najmlađi članovi porodice danas imaju privilegije koje njihovi roditelji nisu imali. Dok su stariji kao deca radili i pomagali, najmlađi sada dobijaju više pažnje i, kako sami priznaju, mnogo su više pošteđeni.
"Od rada nikad niko umro nije"
Iako su deca danas odrasla, život ove porodice i dalje je tesno vezan za selo i rad. Tu su njiva, maline, kupine, šljive, plastenici i stoka. Nema mnogo pitanja da li je praznik ili radni dan - kada posao čeka, mora da se radi.
Mira kaže da ni danas nema mnogo vremena za odmor. Posao, kuća i imanje vrte se iz dana u dan, gotovo bez pauze.
U galeriji ispod pogledajte i najlepše citate o porodici:
BONUS VIDEO:
Izvor: Ona/Yumama