- Porodično okupljanje za Badnji dan pretvorilo se u neprijatnost zbog sukova snaje i svekrve.
- Žena je zabranila detetu da ide u korinđanje, a svekrva se zbog toga jako naljutila.
Praznici su vreme kada se porodice okupljaju, ali i trenutak kada razlike u vaspitanju, navikama i običajima isplivaju na površinu jače nego ikad. Ono što je jednima deo tradicije, drugima može delovati strano, pa čak i neprihvatljivo. Posebno kada se susretnu gradski i seoski mentalitet, lična uverenja i nasleđeni običaji, linija između poštovanja tradicije i zaštite sopstvenog deteta postaje vrlo tanka. Upravo tu počinje priča Sare iz Beograda, koja ove božićne praznike pamti ne po radosti, već po tišini koja je ostala za trpezom.
Sara je rođena Beograđanka, udata za Stefana iz okoline Zrenjanina. Znala je, kaže, da se udaje u kuću u kojoj se tradicija poštuje više nego bilo šta drugo, ali nije ni slutila da će je Božić dovesti na ivicu ozbiljne svađe sa svekrom i svekrvom.
"Na Badnji dan došli smo kod svekra i svekrve, da zajedno proslavimo praznike. Kuća puna topline i hrane, tišina pred veče, sve onako kako treba. A onda je svekrva, kao da je to najnormalnija stvar na svetu, rekla mom sinu četvorogodišnjem Andreju da se spremi i ide sa ostalom decom iz ulice na korinđanje. Znam da je to stari banatski običaj – deca na Badnje veče obilaze kuće, pevaju božićne pesme i dobijaju slatkiše, orahe, jabuke. Meni se, priznajem, u tom trenutku sve prelomilo u glavi – izgledalo mi je kao da dete ide da prosi za slatkiše. Rekla sam da ne želim da moj Andrej ide. Živimo u gradu i ne želim da ga učim da ide od kuće do kuće i traži nešto zauzvrat.
U kući je nastao muk. Svekar je samo ustao i izašao napolje. Svekrva je ostala da stoji, povređena i ljuta, govoreći da sam uvredila njihovu kuću, njihovu veru i njihove pretke. Da sam "došla iz grada i mislim da sam pametnija od običaja".
Moj muž je ćutao. A to ćutanje me je zabolelo više nego sve reči.
Deca iz ulice su otišla, smejala se i pevala, a moj sin je ostao u kući, gledajući kroz prozor. Nisam bila sigurna da li sam ga zaštitila ili sam mu, možda, ipak nešto oduzela.
Božić je prošao tiho. Bez teških reči, ali i bez radosti. Ćutke smo jeli, gledali TV, ja sam prala sudove da pomognem svekrvi, a ona je sve vreme sklanjala pogled u stranu i cedila kroz zube samo ono što je morala da kaže dok smo bili njeni gosti.
Tradicija i roditeljstvo ponekad se sudare tamo gde najmanje očekujemo. Moji roditelji su mi zamerili i rekli da to nisam smela da uradim, da mi "ne bi kruna s glave pala" da sam pustila Andreja da ide sa decom po selu i nosi kesu u koju će mu nepoznati ljudi stavljati slatkiše. Njemu bi, kažu, to bila lepa uspomena, a ja i dalje mislim da bi neke običaje u 21. veku ipak trebalo napustiti. Na nas je red da pozovemo Stefanove roditelje da dođu na uskršnji ručak i živa nisam kako ću to pregrmeti..."
U foto-galeriji pogledajte i najlepše citate o porodici:
BONUS VIDEO:
Izvor: zena.blic.rs/YuMama