"Ja sam profesionalna organizatorka sa ADHD-om, pa mi je upravo to i specijalnost", započinje svoju priču Keli koja svakodnevno pomaže ljudima da pronađu mir u sopstvenom prostoru.
Ovog puta, njen "klijent" je četrnaestogodišnji dečak sa neurodivergentnim načinom razmišljanja - pun je ideja, ali mu je dečija soba stalno bila u haosu, pa su roditelji pozvali Keli da mu pomogne.
Kada je ušla u njegovu sobu, prvo ga je pitala: "Šta ti je cilj? Šta želiš?" Njegov odgovor bio je jednostavan i iskren: "Samo da sređivanje bude lako. Teško mi je da održavam red, umoran sam od nereda."
"Rešeno", pomislila je. Kod spavaćih soba uvek počinje od odeće, jer je to obično najobimnija kategorija. Sakupila je svu njegovu garderobu i složila je u jednostavne gomile: majice kratkih rukava, dugih rukava, pantalone, šortsevi. Cilj je bio da vidi sve što poseduje.
Zatim je primenila svoje prvo pravilo - "tri sekunde za raščišćavanje nereda". Ono je jednostavno: ako ne znaš da li nešto želiš da zadržiš, imaš tri sekunde da odlučiš. Ako se dvoumiš duže, to znači da stvar automatski ostaje. Dečak je za deset minuta prošao kroz ceo ormar, iznenađen koliko mu je lako bilo da donese odluke.
Zatim su prešli na ostale kategorije: lične stvari, školski pribor, kozmetiku, grickalice, papire, elektroniku, knjige i igre. Sve je sortirano, a zatim su zajedno primenili isto pravilo kroz svaku kategoriju pojedinačno. Rezultat? Nekoliko stvari koje je odlučio da pokloni - opet je ostalo nekoliko predmeta koji mu više ne trebaju, ali mogu koristiti nekome drugom.
Drugo njeno pravilo glasi "nađi mesto za sve". Svaka stvar dobija svoj prostor. Fokus nije na savršenstvu, već na jednostavnosti: da sve bude lako dostupno i lako vraćeno na mesto. "Nered nije problem sam po sebi", kaže Keli. "Važno je da postoji sistem koji ovaj dečak razume."
U roku od šest sati, uz malo pomeranja nameštaja, soba je dobila potpuno novi izgled. Dodali su komodu sa fiokama: jednu za lične stvari, drugu za školski pribor, treću za elektroniku. Kada stigne nova komoda, dodaće i nalepnice na fiokama, jer vizuelni signali su ključni za osobe sa ADHD-om.
"Ako pomisli: ‘Treba mi onaj kabl’, njegov mozak odmah zna - elektronika, jedna fioka, tu je." Odeća je složena, jer ne voli da kači stvari. "Radimo u saglasju sa svojim mozgom, ne protiv njega", dodaje Keli. Čak je i cipelama dodeljeno posebno mesto - jedna veća korpa, a dečak je bio oduševljen kako je lako da odlaže obuću. "Korpa za cipele je zakon", kaže on.
BONUS VIDEO: