Natalija je rođena i odrasla u Sankt Peterburgu, studirala je na Pedagoškom institutu i predavala engleski jezik. Ali nije mogla ni da zamisli da će jednog dana otići iz svog rodnog grada u daleku Afriku, gde će morati da se navikne na užareno sunce, blisku pažnju drugih i potpuno neobičan način života. Danas živi usred prave afričke savane i odgaja četvoro dece.
Godine 2008. je upoznala studente iz Gane. U komunikaciji sa njima, stalno se iznenađivala koliko su ti mladi ljudi različiti od nje, a vršnjaci su. Nataliji se činilo da su na svet gledali potpuno drugačije, i što je najvažnije, iz nekog razloga su u početku verovali svim ljudima. Bilo je veoma neobično, ali istovremeno i atraktivno, i nije ni slutila da joj se smeši udaja za jednog od njih.
Jednog dana u već poznatom društvu studenata iz Afrike pojavio se novi momak po imenu Frenk. Došao je iz Gane, studirao na Medicinskom fakultetu i u početku nije ostavio nikakav utisak na Nataliju. Čak je pokušala da se drži dalje od njega. Šest meseci su se jednostavno viđali s vremena na vreme zahvaljujući zajedničkim prijateljima, ali nisu čak ni komunicirali.
Nije mogla bez njega
Nataliji i Frenku je trebalo pola godine da se bolje upoznaju. A onda joj je Frenk prišao i direktno predložio da se sastanu kako bi se bolje upoznali i venčali. Naravno, predlog je bio veoma neobičan, ali možda je Frenkova direktnost osvojila Nataliju. Viđali su se jednom nedeljno, mnogo šetali i razgovarali o raznim temama.
Još pre nego što je bio student, voleo je devojku u njegovoj domovini po imenu Roda, bila je iz Akre, lepa i skromna. Ali u to vreme nije mogao da joj ponudi ništa ozbiljno, tako da nije započeo vezu, a onda je otišao u Rusiju. U nekom trenutku, retki sastanci su prestali da odgovaraju Nataliji, ali kada je predložila Frenku da se češće sastaju, on je odbio. On je jednostavno objasnio da je u Rusiju došao da studira, i da bi mu prečesti sastanci ometali studije i da mu je veoma važno da stekne fakultetsku diplomu.
Natalija je sve razumela, ali je shvatila i nešto drugo: prošlo je samo malo vremena od kada su počeli blisko da komuniciraju, a Frenk joj je već nedostajao. Tada je postalo jasno da ne mogu da žive jedno bez drugog.
Frenk je osvojio Nataliju svojom ljubavlju prema životu i beskrajnom dobrotom. Natalija ga je privukla svojom skromnošću i ozbiljnošću. Istina, na samom početku njihovog poznanstva on je nije doživljavao sa romantične tačke gledišta, a Nigerijac koji je iznenada počeo da se udvara Nataliji naterao ju je da je pogleda drugačije.
Frenk je shvatio da bi bilo potpuno pogrešno ako bi tako dobra devojka otišla nekom drugom. A onda ju je odmah pozvao na sastanak. Natalijini roditelji su znali da ona izlazi sa Frenkom. Znali su i odakle je. Istina, njen otac ovu vezu nije shvatio ozbiljno, a majka ju je čak pustila u Ganu. Natalija je sigurna da je njena majka pristala na ovu avanturu da bi njena ćerka videla Afriku, razočarala se i vratila kući.
Roditelji razočarani
Međutim, Frenkovi roditelji takođe nisu bili oduševljeni time da prime "belo" dete u porodicu. U Gani odavno postoji stereotip: žena iz Evrope može zabraniti svom mužu da komunicira sa rođacima, ne zna da kuva nacionalnu hranu, neće poštovati njihove tradicije i, kao rezultat, nateraće svog muža da pati. Pa ipak, u decembru 2010. Natalija i Frenk su odleteli u Ganu. Za devojku je bilo veoma važno da upozna roditelje svog budućeg muža pre venčanja. Savršeno je razumela da udajom za Frenka stiče nove rođake i novu domovinu, pošto je Frenk odmah nagovestio da će se po dobijanju diplome vratiti u svoju zemlju.
Spremajući se za put, Natalija je pripremila poseban poklon za Frenkove roditelje: izvezla je svojim rukama sliku "Spasitelj na prolivenoj krvi", uramila je i... bila je strašno uznemirena kada je videla potpuno razočarenje na licima svoje buduće porodice. Tog dana je naučila jednu od najvažnijih lekcija: najbolji poklon u Gani je novac. Frenk je spasao situaciju tako što je roditeljima dao novac u koverti.
Natalija je imala još mnogo toga da nauči o tradiciji i običajima zemlje u kojoj će živeti. Na primer, ovde se smatra normalnim tražiti novac kao poklon. Čak i gost koji odlazi dobija novac, navodno za put, a zahvalnost za pomoć obično se uvek izražava u novcu.
Natalija i Frenk su 29. maja 2011. godine registrovali brak u matičnoj službi u Sankt Peterburgu, a mesec dana kasnije venčali su se u luteranskoj crkvi. Nakon što je Frenk završio fakultet, odleteli su u Ganu. Kada je Natalija shvatila da je trudna, vratila se u Rusiju. Frenk nije dobio dozvolu da se bavi medicinom u svojoj zemlji i ubrzo je odleteo u Sjedinjene Države da tamo nađe posao.
Jeziva poruka
Sve je išlo kako treba, ali je jednog dana Natalija dobila poruku na jednoj od društvenih mreža koja ju je beskrajno uplašila. Neki nepoznati čovek joj je pisao da je izdala svoju porodicu i da je dostojna smrti, da se "dala gušteru, a sada će roditi dete zelene krvi".
A onda je zasuli slični komentari. Ljudi koji su joj pisali bili su predstavnici nacionalističke zajednice, koji su čvrsto verovali u superiornost Slovena nad drugim rasama. Cilj ovih ljudi bio je da unište slovenske žene koje su svoje živote povezale sa predstavnicima drugih nacionalnosti.
Kada se rodilo prvo dete Natalije i Frenka, mlada majka se plašila da čak i prošeta s njim. Naravno, izašla je napolje sa bebom, ali svaki put je gledala oko sebe, plašeći se da se ne pojavi neko od tih ljudi. Frenk, koji se vratio u Rusiju, tešio je svoju ženu koliko je mogao.
Ali i dalje je bila zabrinuta i osećala se sigurno tek kada je odletela u Ganu. I do danas se nikada nije pokajala.
Frenk već dugo radi kao doktor, Natalija vodi sopstveni blog na društvenoj mreži, gde ima više od milion pretplatnika. Takođe odgaja četvoro dece: Martina, Davida i blizance Leona i Lenu.
U početku je porodica živela sa roditeljima muža, zatim su počeli da iznajmljuju stan, ali Natalija je sanjala o sopstvenom domu. A nedavno su se uselili u sopstvenu kuću koju su sami izgradili usred afričke savane. Istina, još nije završena, odnosno u potpunosti je završen samo prvi od tri sprata.
Natalija povremeno leti za Sankt Peterburg, ali svaki put kada se vrati u Ganu, shvata: njena domovina je upravo ovde. Odavno se navikla na lokalne tradicije i prihvatila ih, iako su za Ruskinju mnoge od njih u početku izgledale iznenađujuće.
BONUS VIDEO:
(zena.blic.rs/dzen.ru/Yumama/Nataša Zlatković)