Mnogi od nas maštaju o trenutku kada će postati bake i deke, verujući da je to najlepša uloga na svetu – ona u kojoj dobijate svu ljubav, igru i radost, a nemate onu svakodnevnu, iscrpljujuću roditeljsku odgovornost. Međutim, stvarnost nas ponekad iznenadi. Sa dolaskom novog malog života, u srca baka i deka često se, potpuno neočekivano, useli dubok, ponekad i parališući strah.

Odgovornost koju osećamo prema svojoj deci sada se duplira, jer u rukama držimo njihovo najveće blago. Jedna baka i "lajf kouč" iskreno deli svoje iskustvo o tome kako se njena nekadašnja roditeljska bezbrižnost pretvorila u stalnu, tihu brigu za unuke i zašto biti baka nije uvek tako jednostavno kao što se spolja čini.

Dok sam nosila svoju majušnu unuku niz stepenice, kroz glavu mi je proletela misao kakvu pre 30 godina nikada ne bih imala. Šta ako mi isklizne iz ruku i ispustim je?

Čvrsto sam je privila uz sebe, oterala tu užasavajuću misao iz glave i nastavila niz stepenice, sve do kuhinje, kako bih zagrejala majčino mleko koje nam je ostavila moja snaja.

Sina sam dojila, pa nikada nisam morala da razmišljam o temperaturi mleka. Ali dok sam zagrevala vodu za njenu flašicu, počela sam da brinem.

Baka drži bebu
Zašto je teško biti baka Foto: Shutterstock/Bricolage

Šta ako je opečem?

Te noći sam se nekoliko puta naglo budila, ubeđena da sam prespavala njen plač.

Šta ako joj zatrebam, a ja je ne čujem? Tokom dana pronalazila sam nove moguće nesreće o kojima bih mogla da razmišljam. Pitala sam se šta bi se dogodilo ako bi mi se izmigoljila iz ruku dok je kupam ili ako bi pas postao ljubomoran i ugrizao je.

Brinula sam da bi se nešto, bilo šta, moglo dogoditi dok sam ja odgovorna za nju, nešto što bi zauvek promenilo njen život. Mislila sam da je biti baka lakše nego biti roditelj, jer dobijate svu ljubav i radost, a nemate svu odgovornost. Međutim, meni se čini da je odgovornost sada dvostruko veća.

Ako bi se nešto dogodilo mojoj unuci, ne bih bila slomljena samo ja. Morala bih da gledam i svog sina i njegovu suprugu kako prolaze kroz neizmernu bol. Ne mogu ni da zamislim koliko bi to bilo teško i strašno.

Nekada sam bila bezbrižna

Kada sam postala majka, bila sam mlada, puna energije, optimistična i blaženo neiskusna. Prema Enneagramu, moj tip ličnosti je "Entuzijasta", pa su mi glavu ispunjavali samo lepi snovi i veliki planovi za moju decu. Bila sam potpuno uverena da će se svet prilagoditi našim željama.

Tokom decenija gledala sam kako prijatelji gube decu, kako se bolesti pojavljuju bez ikakvog upozorenja i kako nesreće u jednom trenutku menjaju čitave živote. Tako sam vremenom razvila gotovo pravu veštinu strahovanja i pesimizma. Danas znam i mnogo više nego nekada. Diplomirala sam psihologiju i osećala sam se spremnom da odgajam samouverenu i emocionalno zdravu decu.

Znala sam da treba da kažem: "Ponašaš se loše", umesto: "Ti si loš dečak" – kako bih osigurala da se kritikuje ponašanje, a ne detetov identitet.

Znala sam i da treba reći: "Bravo, dobro si uradio", umesto: "Ti si dobar dečak", kako bih podstakla trud i zalaganje, a ne osećaj da detetu nešto pripada samo po sebi.

Znala sam da treba da se usredsredim na ljubav, usađivanje dobrih vrednosti i postavljanje čvrstih temelja za život.

Ali sada znam da čak ni sve to ne garantuje da će sve biti dobro.

U galeriji ispod pogledajte i najlepše citate Duška Radovića o odrastanju:

Najlepši citati Duška Radovića o deci i odrastanju Foto: New Africa/Shutterstock

Možda znam i previše

Kao životni kouč, pomogla sam mnogim ljudima da otkriju iskustva iz detinjstva koja su oblikovala njihova uverenja i sliku o sebi. Kod uspešnih odraslih ljudi ta iskustva obično nisu dramatična.

Većina roditelja nije bila okrutna niti zanemarivala svoju decu. Bili su puni ljubavi i posvećeni porodici, ali jednostavno nisu imali predstavu da jedan naizgled beznačajan događaj, tokom sasvim običnog utorka popodne, može postati uspomena koja će obeležiti detetov život. Ti razgovori i koučing sesije naučili su me koliko svaka interakcija može imati veliku težinu. Zato mi danas, dok se igram sa svojim unucima, kroz glavu prolaze najrazličitije misli:

Da li su moje šale pogrešno shvatili? Da li su moje reči ohrabrenja doživeli kao kritiku? Da li su primetili moju nestrpljivost kada su me prekinuli? Da li im previše pomažem i time šaljem poruku da nisu sposobni sami nešto da urade? Da li im premalo pomažem i time poručujem da ne zaslužuju podršku?

Svega toga ima mnogo i često mi teško pada.

Trudim se da se usredsredim na lepe stvari

Obožavam što sam baka. Kada ostavim svoje strahove po strani, uživam u tome da se opustim i pridružim unucima u njihovim malim svetovima igre, kamiončića, crteža i priča.

Kada sam bila majka, nad glavom su mi stalno visile brojne životne i poslovne obaveze. Sada, kada imam više vremena i više životne mudrosti, imam samo jedan cilj: da ih volim bezuslovno i da se pobrinem da oni to znaju.

Izvor: Ona/Yumama

BONUS VIDEO:

01:05
Zašto bake ne treba da uče decu da imaju tajne Izvor: Tiktok/morethangrand