"Napolju je apokalipsa. Nema nikoga na ulici. Porodilište čuva vojska. Nisu ga pustili da prođe sa mnom. Idem tik uz zid, tako su mi rekli, jer prekoputa su oni. Zaraženi. Kako to strašno zvuči.

Osećam se kao u nekoj od onih silnih knjiga o smaku sveta koje sam gutala. Sada mi nije zanimljivo. Plače mi se i bojim se. Očigledno je koliko sam preplašena. Od maske mi se ne vidi lice već samo razrogačene oči. Danas ću se poroditi. Svi se prave da ne primećuju koliko sam prestravljena. Pokušavaju da me nasmeju ili jednostavno ćute, ali oči im se smeše i teše me pogledom. To me smiruje i pomaže mi. U tom trenutku oni su mi sve. Od njih zavisi, od njih zavisim. Danas ću videti našu bebu – to me gura.

Sedam na sto, gola. Stidim se, ali to ne pokazujem. Znam da je njima svejedno, ali meni je neprijatno. Ne pravim se da sam hrabra, jer nemam snage. Previše se plašim. Noge mi landaraju, stomak mi je ogroman, razmišljam kako nisam vezala kosu na vreme. Ubod je brz, odmah deluje, osećam se kao vreća, vezuju mi ruke i stavljaju paravan. Ona je iza mene, sto puta u minutu me pita da li sam dobro. Priča šta mi rade u tom trenutku. Kaže da je napravljen rez. Ja ne shvatam kako ne boli. Osećam nešto toplo oko stomaka i mislim u sebi : "To mora da je krv." Telo mi se cima levo, desno, osećam pritisak. Ona me mazi po kosi i kaže:"Sada ću ti podići glavu i za par sekundi ćeš videti svoju bebu." Molim? Već? Čekajte, nisam spremna...

Plač...To si ti! To si ti Julija, celog života te sanjam! To si ti, bebo moja, moja krv i moje meso. Moja pluća i moje rebro. Odnose te, opijena sam adrenalinom, ne progovaram. Nema suza. U šoku sam. U pozadini svira:”Ona danas dolazi iz Zagreba…” Ne sećam se da li sam se nasmešila kada su mi čestitali. Znam da sam odahnula. Vraćaju te zamotanu kao kiflu, viri ti crna kosica. Približili su te tik uz moje lice i ja sam te poljubila. Od danas sam majka. Rodila si se.

Hvala ti što je dobro. Hvala ti što sam dobro. Hvala ti što je gotovo",

Ispričala je svoju priču Adrijana, poznata mama sa Instagrama.