Autizam celu porodicu prisili da život gleda na potpuno drugačiji način. O svom iskustvu s odgajanjem čak tri ćerke sa autizmom progovorila je Džesika Ofer. Inače, ona je majka četiri devojčice.

Kako je ispričala, prošlo je sedam godina otkako je njenoj najstarijoj ćerki postavljena dijagnoza.

"Nakon mnogih godina tokom kojih sam se trudila da shvatim kako da joj budem najbolji roditelj, nakon mnogih godina tokom kojih nisam uopše znala šta radim, pa sam isprobavala svaku strategiju koju sam mogla smisliti (s kojom se čak nisam ni slagala, ali isprobavala sam je iz očaja) - dijagnoza je primljena s ogromnim osećajem olakšanja", priznala je Džesika, koja je kasnije otkrila kako i njene druge dve ćerke imaju autizam.

Priznala je da njihova svakodnevica nije mirna i divna, ali i istakla kako se suočavaju s izazovima, baš kao i svaka druga porodica. Ipak, postoje stvari koje bi volela da je znala na samom početku, kada je autizam tek dijagnostikovan.

Dijagnoza nije kazna

Štaviše, Džesiki je postavljanje dijagnoze otvorilo vrata prema podršci drugih roditelja i pronalasku ljudi koji razumeju kroz što prolazi.

"Molim roditelje koji se boje označavanja svoje djece dijagnozom da pogledaju stvari iz druge perspektive", poručila je ova mama, pa dodala da ćete tek kada shvatite s čim se vaše dete bori, moći barem delimično da razumete njegovo ponašanje.

Takođe, ona smatra da ova deca već znaju da su drugačija od drugih, a dijagnoza im omogućava da prihvate sami sebe i sprečava ih da razvijaju mržnju prema sebi zbog svoje posebnosti.

Zaboravite na očekivanja okoline

"Jedna stvar koja mi je znatno olakšala život s ćerkom bila je kada sam odustala od pokušaja da joj nametnem svoja društvena očekivanja i želje, a umesto toga sam počela prihvatati ko je ona i šta želi. Morala sam naučiti da njena prijateljstva i druženja izgledaju znatno drugačije od mojih i to je u redu", zaključila je Džesika,koja danas razume da njena deca imaju jedinstvene potrebe.

Izađite iz vlastite zone komfora

Autistična deca teško izlaze iz vlastite zone komfora i ne treba ih na to prisiljavati. Ipak, ako im nametnete stroge rutine i rituale, za koje ste sigurni da ih prihvataju, te ako se i sami bojite da isprobate nešto novo, ubrzo ćete se svi zajedno početi osećati kao u zatvoru.

"Moj savet je pronaći način da lagano rastežete svoje zone komfora iz dana u dan, malo po malo", savetovala je i otkrila kako je s jednom od svojih ćerki napravila "I did it Book", beležnicu u koju zapisuju sve zastrašujuće stvari koje ona nije mislila da može učiniti, ali ih je učinila.

U terapiju uključite celu porodicu

"Terapija mora biti zabavna i privlačna da bi bila učinkovita, zato proverite da je zasnovana na igrama, a ako terapeut ne klikne s djetetom - pronađite drugog", poručila je ova mama.

Odmor neka bude prioritet, a ne luksuz

Po Džesikinom mišljenju, svi bi trebalo sebi da priušte odmor. Ako sebe stavite na poslednje mesto prioriteta, vrlo brzo ćete pregoreti, postati frustrirani i nestrpljivi. A to nikome neće pomoći.

Takođe, izdvojila je nekoliko stvari koje bi roditelji uviek trebalo da imaju na pameti.

"Volela bih da sam više verovala svom instinktu, a ne čekala da vidim što će se dogoditi. Volela bih da sam se manje bavila mišljenjem drugih ljudi o mojoj deci, a više prihvatanjem njih takvih kakvi jesu. Volela bih da sam od početka znala da sam puno sposobnija nego što sam mislila", zaključila je.