Svaki roditelj je barem jednom pomislio da vreme traje kraće nego treptaj oka. Ponekad vam se čini kako je vaše dete odraslo u sekundi, a znanja i veštine koja je danas usvojilo još juče su vam se činili svetlosnim godinama daleko. 

Upravo zato roditelji rado fotografisanjem dokumentuju dragocene trenutke. Pametni telefoni sa zavidnim kamerama danas su vrlo dostupni pa većina nas uvek ima spremnu aparaturu kojom će uhvatiti te trenutke.

Ipak, jedan tata sa Tajvana odlučio se za nešto drugačiji način spremanja uspomena, i to sve kako bi bio siguran da će se jednog dana moći prisetiti svakog trenutka odrastanja svog dečaka.

Umetnik Lan Šenđie bavi se ilustracijom već duže vreme, a nakon što se 2014. godine rodio njegov sin, odlučio je da ilustruje i vlastiti život. Na ovaj način je uhvatio sve radosti, ali i poteškoće s kojima se susreće kao samohrani roditelj.

"Kada imate dete, mnoge se stvari događaju neočekivano. Međutim, kada sam počeo da crtam trenutke koje smo nas dvojica delili, nisam mislio da ću dobiti toliko pozitivnih reakcija", izjavio je ovaj tata za Bored Pandu.

Otkrio je kako je jedan od njegovih najvećih strahova da će mu sin postati huligan. Zato se trudi već sada da mu pokaže da je uvek tu za njega, te se nada da će ga uputiti na pravi put.

Na svojoj Fejsbuk stranci "Blue" redovno objavljuje zanimljive ilustracije, a njegov rad prati više od 31 hiljade ljudi.

U nastavku vam donosimo neke od ilustracija i opise ovog posebnog tate:

"Na mom poslednjem putovanju u Sensoji, nisam želeo puno da potrošim na hranu. No ovaj put poveo sam sina sa sobom, te sam odlučio da naručim bolju hranu. Jedno je sigurno - radnje najviše zarađuju na roditeljima", napisao je umetnik uz ilustraciju na kojoj ruča sa sinom, a mnogi roditelji su se složili.

Tata je iustrovao i jedan veoma interesantan doručak sa sinom koji nije hteo da jede sam iako ume. međutim, posle toliko odbijanja i preokreta, dečak je pojeo sve što mu je servirano. " Toliko preokreta tokom obroka, a ja i dalje ne znam zašto.  Verovatno ni on sam ne zna", napisao je tata.

Vodio ga je i u Tokijo, gde je mališana na kraju zajedno sa kolicima morao da nosi tokom obilaska.

Izostanak pokretnih stepenica tatu je primorao na ponovno nosanje dečaka, zajedno sa celom pratećom opremom - kolicima, rancem i ostalim stvarima. Razmišljanje o tome koliko mu je teško da se još penje sa svim tim teretom, tata je pogledao to malo lice u rukama i shvatio: "Bože, toliko toga smo prošli zajedno."

Zabavili su se zajedno sa drugom decom na igralištu. Većinom su mame dovele svoju decu, a on je bio jedan od retkih tata sa svojim mališanima. Ovi momenti dečje sreće su zaista bili vredni beleženja.

Deca su uvek raspoložena za igru, makar u pitanju bio i prekidač od lampe.

Ipak, najslađa je ona igra sa tatom, makar i u kutiji.

Ili možda sa pufnastim drugarom..

U svakom slučaju, svaka igra izmori, te mališa jedva čeka da legne i zagrli svoju igračku. Mada, i tati je potreban odmor nakon svega.. samo još malo da ga gleda kako spava.