"Rekli su mi da sam babaroga, da sam previše stroga. Pitam se zašto? Zato što mi deca svaki dan u isto vreme idu u krevet bez obzira spavalo im se ili ne (više puta sam sa strane čula - pusti ih još malo, vidiš da se lepo igraju). Odlazak na spavanje u isto vreme daje mi prostora da uradim sve što je potrebno.

Da li sam babaroga zato što sam zahtevala da mi dete sa godinu ipo pokupi igračke posle igranja? Mislim, odnosno, ZNAM da nisam. I ja kupim sa njim ali dete je moralo da nauči da svoje stvari skloni na mesto. Zato sada, kada se izuje ili skine jaknu, odmah skloni da ne moram ni da mu kažem.

Zašto sam stroga? Jer sam znala da kažem svom petogodišnjem detetu da samo uzme vodu kad je ženo? Ili da mi nešto donese i odnese? Ne, nije meni teško to da uradim ali ni njemu neće ruke "otpasti" ako nešto uradi.

Da li terorišem svoje dete od sedam godina ako ga zamolim, da, ZAMOLIM, da usisa sobu? Ne terorišem. Da li je loše što detetu kažem "molim te" i "hvala"? Ne, nije loše, jer ja sa svojom decom zato nemam problema (ne kažem da ih nemam uopšte) i u većini slučajeva funkcionišemo super. A sve mame koje su mi govorile suprotno se i dalje muče sa dečijim bezobrazlukom i histerijom i postale su robovi ece. Hvala im na savetima ali ja u većini slučajeva tih briga nemam."

Mama Ivana

Da li i vi na ovaj način vaspitavate svoju decu?