Imala je 37 godina kada je čula da se na privatnoj klinici u Makedoniji vantelesna oplodnja obavlja pomoću donirane danske sperme. Namučila se, ali njena ćerka danas srećno raste. Iskustvo Ane Adžić je poruka svim ženama koje su zdrave i prave, ali ne žele dete iz loše veze, lošeg braka i mogu bez muškarca ako nije onaj pravi.

Antonija Adžić napuniće 2. novembra pet godina. Ljupka, plavokosa devojčica ne zna ime svog tate, ali ne zbog uobičajenih razloga. Njena mama Ana Adžić žarko je želela dete, ali nije imala partnera. Ova potpuno zdrava mlada žena imala je 37 godina kada se umorila od neuspelih veza i čekanja da se pojavi onaj s kim bi poželela da zatrudni. Biološki sat je otkucavao i Ana je saznala da na privatnoj klinici "Adžibadem Sistina" u Makedoniji postoji banka sperme koja ženama poput nje omogućava da postanu majke.

Ovaj biološki materijal dolazio je iz Danske, pa je oko 200 beba iz Srbije začetih te 2013. godine nazvano "viking bebama". Jedna od njih je i Antonija. Ne samo da su joj, kada je nestašna, u šali govorili: "Tatu li ti u Danskoj", već je malo plavooko biće neobično ličilo na Vladimira Putina, pa je dobila i nadimak - Putinče.

"U njoj teče danska krv, a najviše voli rusku muziku, i to "Kaćušu!" Često se tome smejemo", pričala je njena mama.

Iz trećeg pokušaja

Namučila se Ana Adžić da bi Antonija došla na svet. Štedela je svaki dinar da bi sakupila 5.000 evra, koliko je platila medicinski postupak u Skoplju. U to spadaju nebrojeni pregledi, hormonske terapije, laboratorijske analize, kupovina sperme i postupak vantelesne oplodnje. Ako tome dodamo troškove putovanja i smeštaja, iznos je veći. Do Skoplja i natrag putovala je autobusom, o svom trošku, i odmah nakon pregleda vraćala se na isti način za Beograd. Znali su je svi vozači. Ni sama ne zna koliko puta je prešla ovu relaciju od maja 2012. do februara 2013, kada je zatrudnela. Kupila je količinu uzorka za tri začeća. Treći pokušaj je uspeo. Uz asistenciju dr Nemanje Stojanovića, carskim rezom rodila se Antonija 2. novembra. Bila je teška 2,9 kg i dugačka 50 centimetara. Ana je imala 40 godina.

O ocu svoga deteta Ana zna da je Danac, programer, mlađi od nje deset godina, najviše voli plavu boju, omiljena životinja mu je lav, proputovao je svet, dopadaju mu se fudbal i rukomet i ima lep rukopis. To su informacije koje je dobila za svoj novac i bilo joj je dovoljno.

"Ja sam crnokosa kao Turkinja i zato sam se odlučila za danskog donora. Oduvek sam volela plave muškarce. Pokazali su mi sliku tog Danca kad je bio mali i svideo mi se. Dopalo mi se što je programer, jer sam i sama završila matematičku gimnaziju", objasnila je Ana kako je Antoniji odabrala tatu.

Evropski trend

Ako neko misli da je začeće uz pomoć nepoznatog donora nešto što se dešava samo na Balkanu, teško se vara. Samo u Velikoj Britaniji rođeno je 5.000 danskih beba. Ukoliko se "viking trend" nastavi, biće ih daleko više. Britanke o tome ne razmišljaju - za njih je to izbor stila života, samo još jedan od načina da dođu do deteta. "Ne mrzim muškarce, ali znam šta je dobro za mene", glasi rečenica jedne od njih.

Srpski zakon je nepravedan prema neudatim ženama koje žele dete vantelesnom oplodnjom. Mogu to da učine, ali o svom trošku. Ako misle da na račun države to učine, zakon kaže da je to moguće u "izuzetnim" slučajevima, iz "opravdanih razloga", uz saglasnost nadležnih ministarstava, bez detaljnijeg objašnjenja. Ne brani, ali i ne pomaže.

Zaboravlja se da to nisu žene u idealnom dobu za rađanje, već one kojima je vantelesna oplodnja poslednja šansa da postanu majke. Sve su bliže četrdesetoj, ne žele seks na brzinu s muškarcima o kojima ne znaju ništa, niti da nekog od njih hvataju na prevaru. Uglavnom su obrazovane, situirane, mogu da imaju gotovo sve - osim deteta.

Foto: Zorana Jevtić

Zdravlje i nezavisnost

Mala Antonija zna kako je došla na svet, jer se njena majka potrudila da joj na vreme sve objasni.

"Od prvog dana sam joj pričala o ocu. Nije važno hoće li ga ikada, na bilo koji način, upoznati. Svi je vole i obožavaju. Pričam joj o Danskoj svake večeri, o njihovoj kraljici, Maloj Sireni, Palčici... Naravno da sam je krstila kao Srpkinju. Imam samo dve želje: da sam zdrava i finansijski nezavisna kako bih Antoniju izvela na pravi put i od nje učinila srećnu ženu."

Ana joj već sada govori i uči je kako da se nosi s okolinom u kojoj su ovakve pojave ipak retke.

"Ako joj neko dete sutra kaže da ne samo što nema tatu već je stvorena kako je stvorena, neka im odgovori: 'Možda ja nemam tatu, ali me je mama mnogo htela. A tebe je mama rodila zato što je mnogo htela tvog tatu!'"

Ove žene su prave dame

"Za devet godina, iz Srbije je oko 200 neudatih žena ovde začelo i rodilo. Sve su dobile dozvolu makedonske državne komisije ministarstva zdravlja. Nekada je ovo bila tabu tema, ali su internet i forumi učinili mnogo da se neudate žene informišu. Ipak, najbolja reklama za našu kliniku je ostala od usta do usta. One su emancipovane, elokventne, realizovane žene, sa jakim intelektualnim bekgraundom. Znaju šta hoće i lako odlučuju. Ne pristaju na kompromise, ne trče za muškarcima - kako se kod nas obično kaže. Takve žene teško i nalaze adekvatne partnere, zato se i opredeljuju da uz pomoć donora dobiju dete. Pošto ih znam, mogu da kažem da su - prave dame. Svaki muškarac bi poželeo takvu ženu", kaže embriolog klinike u Skoplju, dr Boban Janevski.

Danski donori

Donori iz Danske mogu da budu samo psihofizički zdrave osobe, stare između 18 i 45 godina. Kandidati prolaze rigoroznu medicinsku kontrolu na seriju naslednih i infektivnih bolesti, rade psihološke testove i popunjavaju upitnike o svom načinu života. Od onih koji se prijave, samo 10 odsto ispuni uslove. Većina su studenti akademci i mlađi intelektualci. Novac je jedan od motiva za prodaju biološkog materijala i zarađuju od 80 do 500 evra, u zavisnosti od kvaliteta i broja davanja. Drugi motiv je altruistički, shodno danskom verovanju u služenje zajednici: želja da pomognu nekoj ženi.