Prva pauza u poslednja dva sata. I saznanje da mi srce kuca brže nego što bi trebalo. 

Učiteljice, doktorke, kelnerice, čistačice, medicinske sestre... sve one imaju pravo na godišnji odmor, zar ne?

A, kao majke? Kako se uzima godišnji odmor kada si full-time mama? Ili kad nisi?

Zar se ne smemo umoriti i od sopstvene dece? Nije sramota reći da ti se šef popeo na glavu i da ne možeš očima da ga gledaš. Nije sramota požaliti se kako bi muža rado tresnula peglom po glavi! 

Dosade ti zahtevna svekrva, mama koja se u sve meša, prijateljica koja priča samo o svojim problemima.

Sačuvaj Bože da se usudiš reći da su ti sopstvena deca dosadila: da im spremaš doručak, da im pereš patike i dresove, da im pomažeš oko domaćeg, da ih slušaš kako se prepiru oko totalnih gluposti! 

Dobre majke to ne govore!

Bullsh**!

Treba mi odmor od sopstvene dece! Treba neko da organizuje utočište/odmor/retreat za umorne mame po povoljnoj ceni. SADA!

Samo da sedimo i "zevamo" u beskrajno plavo (ili zeleno), da nam neko sprema super zdravu ukusnu hranu, da plivamo, šetamo i spavamo do mile volje. Stvarno. Najstvarničkije. Zar ne zvuči kao san?

Dora, mama troje mališana, autorka bloga Happychezmoi.blogspot.rs