Nekada sam se opterećivala zbog nabora koji su se skupljali oko mog stomaka, kukala zbog strija koje su se pojavile posle prve bebe, pa posle druge bebe i nikada se nisu povukle.

Nekada sam znala da stojim ispred ogledala i da sklopim ruke oko dela tela koji mi se ne dopada, da ga sakrijem od same sebe. Vukla kožu na mesto na kom sam želela da stoji, ali bi se ona, naravno, iste sekunde kada bih sklonila ruke vratila u prvobitni položaj. U tim trenucima bih razočarano uzdahnula i pomislila kako su najbolje godine mog tela ipak prošle.

Nakon što sam rodila moje sinove nadala sam se da će mi ljudi govoriti kako ne izgledam kao neko ko se upravo porodio. Izračunala sam koliko će mi trebati da se ponovo vratim u formu i za koliko ću se ponovo uvući u svoje omiljene farmerke.

To se nije dogodilo.

Zavidela sam tinejdžerkama na komšijinom bazenu, zavidela sam im na njihovim dugim nogama i tamnom tenu, sjajnoj kosi i njihovim oblinama koje savršeno stoje na svom mestu.

Ali to je bilo vreme kada sam mislila da moje telo služi da zadivim ljude. Sada znam više od toga.

Nekada sam mislila da je moje telo pokretna vešalica koje služi samo za odeću i stvari koje je neko prozvao lepim ili popularnim za tu sezonu. Mislila sam da je sve takmičenje, ko šta nosi lepše. Užasavala sam se svake bore, onoga što gravitacija radi mom telu, smatrala sam da će me gubitak mladalačke lepote ostaviti bez lepote uopšte, da ne kažem da sam mislila da ću postati ružna.

To je bilo pre nego što sam naučila za šta telo služi: telo postoji da se voli.

Možda niste znali, možda vam niko nije rekao ali zategnuto i mršavo telo vam neće doneti ljubav, niko vas neće više voleti ako ste mršavi.

Možda ste sve vreme živele u zabludi da tela služe da napravite druge ljubomornim ili da se uvučete u minijaturne stvari. A možda ste i samo mislile da tela koja zauzimaju manje prostora su bolja tela.

Ili vam prosto niko nije rekao da mršavija verzija vas nije nužno i zdravija verzija vas.

Ispostavlja se da jedino telo koje nam treba je ono koje može da se probudi i voli. Može li vaše da uradi to? 

Vaše telo je vaš hram. Vaše telo je vaša priča i uvek je surovo iskreno. Ukoliko volite krofne punjene kremom i mrzite teretanu- pokazaće se na vama, baš kao što je dete brutalno iskreno.

Vaše telo zaslužuje ljubav, bilo kog oblika da je vaše telo.

Naravno, treba da vodite račun o sebi. Treba da jedete hranu koja hrani i vaše telo ali i dušu. Treba da idete u duge šetnje sa ljudima koje volite. Treba da imate "beauty sleep". Treba da odradite sve zbog čega smatrate da ćete ostati duže na planeti. Ali ne da bi zadivili nekoga svojim izgledom, treba da pokažete sebe u vašem pravom izdanju, onakvi kakvi samo vi jeste.

Počela sam da volim svoje telo kada sam shvatila svoju priču.

Volim ono što mogu da uradim u ovom telu.

Volim da gnjavim svoje sinove, da uspavam svoju bebicu, da legnem u zagrljaj svome mužu, da prigrlim prijatelje ili da obmotam prstiće moje bebice oko mog prsta.

I telo koje radi toliko stvari zaslužuje ne samo da se voli nego i da mu budemo zahvalni. Zato svi treba da stanemo, zamislimo se i zahvalimo se našem telu na svemu što nam omogućava.

Zahvalite se vašim rukama što spremaju hranu, što vode vaše mališane u školu. Zahvalite očima koje vide reči na papiru i vide oči vaših voljenih. Zahvalite ustima koje pričaju vašu životnu priču i ušima koje ih slušaju. Zahvalite vašem stomaku što drži vaše najvažnije delove. Zahvalite nogama i stopalima što vas nose na svim vašim putvanjima, dosadnim ali i onim uzbudljivim.

Možda, kada sagledate sebe sa ovoliko zahvalnosti, budete ponosni na vaše telo, i možda tada kažete da ne želite da promenite nijednu jedinu stvar.