Imaš prijateljicu koja je nedavno dobila bebu? Pošalji joj poruku. 

Nemoj se ljutiti ako ti ne odgovori odmah, nego tek sutra, za dva dana ili nedelju dana. Pročitala je sigurno (možda ne u podne kad si poslala, već tokom jednog od noćnih hranjenja), ali je bila previše umorna da otkuca bilo šta smisleno. A kasnije je zaboravila.

Pošalji joj poruku kad se super zabavljaš, napiši joj da misliš na nju.

Pošalji joj poruku dok jedeš sočne trešnje i podseti kako ste onomad sedeli na keju, jeli prve trešnje te sezone, pljuvali ih u Dunav i smejali se do suza.

Pošalji joj poruku kad piješ kafu, napiši da jedva čekaš da je ponovo popijete zajedno.

Pošalji joj poruku da je podsetiš na izlazak iz kog se vratila bosa, jer su joj nove cipele napravile žuljeve, pa ih je ostavila ispod kafanskog stola.

Pošalji joj poruku da ispričaš šta si super novo kupila, pročitala, čula u taksiju, čemu si se nasmejala.

Nemoj je pitati da li spava, je l’ jela, kad se istuširala.

Pošalji joj poruku, da je podsetiš da postoji život i van njenog stana, i da će, iako deluje kao sama večnost, i ona ponovo biti njegov deo.

Pošalji joj poruku, i ne čekaj na odgovor. Nije važno ni ako nikad ne stigne. Ja ovih dvadesetak rečenica pišem, evo, četvrti dan. Ne sećam se dobro, možda i peti.

Imam četiri maila u draftu, koji nikako da stignu u odgovarajuće inbokse, jer nikako da stignem da otkucam odgovore.

Imam nekoliko neodgovorenih, a veoma lepih poruka, jer sam bez snage da se koncentrišem dovoljno dugo da napišem smislen, a barem upola lep odgovor.

Ali imam i puno srce jer sam dobila te poruke baš onda kad su mi najviše bile potrebne. Što su me obradovale u pola noći, dok pokušavam da ostanem budna dok beba Mš ne završi užinu. Što su mi iskočile baš kad sam pokušala da popijem kafu u miru, a pre nego što je jedno od dece poprilično glasno zahtevalo moju pažnju. Što su me podsetile da nisam samo mama, da sam i dalje nečija drugarica, ortak, sestra, tetka.

Pošalji joj poruku.

I hvala ti, u njeno ime.