U centru Šumadije, u Kragujevcu, u 2016. godini rođeno je najviše beba od 1993. godine. Na svet je došla 2.531 beba. Devojčica je bilo 1.220, a dečaka nešto više - 1.311. Dva puta su rođene trojke, a bilo je čak 44 blizanaca.

Trojke Stevan, Mateja i Helena su jedni od njih.

"Srećan dan je bio za nas 19. novembar. Prvo se rodio Stevan, posle par minuta Mateja, i odmah je na svet stigla i Helena... Sve se događalo oko 21 sat i bilo je završeno za 30 minuta. Veće radosti nemamo, jer smo to dugo čekali. U braku smo pet godina, pokušavali smo sve, išli po lekarima, i rekli su nam da smo zdravi. Odlučili smo se na odlazak na vantelesnu oplodnju, i uspeli smo iz prvog puta. Nije lako sa troje dece, borba je neprestana. Spavamo na smenu, i žena i ja. Jedva sastavimo tri sata sna... Ali, srca su nam puna", priča ponosni otac Darko.

U jednosobnom stanu, u kojem žive sa bakom, sada prabakom, ovaj par čuva tri bebe. Uče se roditeljskim veštinama. Dečica imaju mesec i po dana. U njihovoj sobi su tri dečja kreveca i jedan za "dežurnu službu" - za roditelje. Jedna beba plače, gladna je, dok tata mućka flašicu sa mlekom, druga beba je crvena u licu. Znači da kaki... Majka trči i menja pelene. Treće miruje, ali nakratko.

Odjednom tišina, a onda kreće hor... Uzbuna, svi su na nogama... Otac drži jednog sina u naručju, majka i sina i kći. Ljuljanje, nunanje, pesmice... Da se umire. Pa sve onda ponovo... Baka, a sada i prabaka Stanika trči, pomaže koliko može. Osmeh sa lica ne skida... Majka ređa decu na trosed, gleda šta kome treba. Jedan je gladan, drugog presvlači, ćerkica je zaspala...

"Kada sam čula da ću da rodim trojke, nije mi bilo svejedno. Uplašila sam se. Ali, pošto sam ih rodila, i zajedno videla, suze od radosti i sreće nisam mogla da zaustavim. Sada ih čuvamo, mada nije lako. Ali se sve promenilo. Savetujem svim mladim ljudima da ne čekaju da im se u životu sve kockice sklope, pa da tek onda odluče da stvaraju potomstvo. Deca su najveće blago, a sve ostalo je nebitno u odnosu na njih. Ceo život nam se promenio, i svi nam pomažu koliko mogu. Muž i ja radimo kod privatnika. Imamo mnogo obaveza. Ali, uskladiće se sve to. Imamo naša tri srca, tri anđela", priča majka Slađana, koja ima 34 godine.

Darko kaže da "država izdvaja novac za roditelje, ali je to jednokratno, i nedovoljno je".

"Evo, nama jedna kutijica hrane od 800 grama košta 1.400 dinara. Oni to popiju za dan. Ostalo je dodatni trošak. Pelene, benkice, i sve što je još potrebno. Da nema bake, deke, tetke, i komšiluka koji je tu da pomogne kada je najteže, teško bismo izdržali... ", pričaju ponosni roditelji.

Kragujevčanke se sve češće odlučuju na treće dete

Direktorka Ginekološko-akušerske klinike u Kliničkom centru u Kragujevcu docent Aleksandra Dimitrijević kaže da "trudnice stižu iz čitavog regiona, ali je primećen trend kod Kragujevčanki da se sve češće odlučuju da imaju i treće dete".

"Opremljeni smo dobro, jer smo 2013. godine imali rekonstrukciju kada nam je pomogla Fondacija Dragice Nikolić. Nama sada nedostaju lekari, četvoro je otišlo u penziju protekle godine. Prosečna starost specijalista je veća od 50 godina. To je ono što nam je najpotrebnije da bismo mogli da radimo kako treba", kaže direktorka GAK Aleksandra Dimitrijević.