U nastavku možete pročitati pismo jedne domaćice koje je upućeno svim ženama, a koja želi svoje životno iskustvo da podeli sa vama. Prenosimo vam ga u celosti:

"Moje dame,

Zapamtite da naslaga prašine štiti drvo koje se nalazi ispod. Kuća postaje dom kada na nameštaju možete da ispišete - volim te.

Znala sam svakog vikenda da provedem bar 8 sati čisteći, jer sam želela da sve bude savršeno, za slučaj da netko navrati do mene. Konačno sam jednog dana shvatila da niko nije došao - svi su bili negde napolju, živeći život i zabavljajući se.

Danas, kad me ljudi posećuju, ne moram da im objašnjavam stanje svog doma, svi su uglavnom zainteresovani za stvari koje sam radila i radim dok živim i zabavljam se. Ako to još niste shvatile same, molim poslušajte ovaj savet:

Život je dragocen. Uživajte u njemu! Čistite koliko morate... Zar ne bi bilo bolje da naslikate sliku, napišete pismo, ispečete kolače ili posadite cvet - naučite razliku između želim i moram?

Čistite koliko morate... Ali nemate previše vremena... S rekama koje možete da preplivate, planinama na koje želite da se popnete, muzikom koju želite da čujete, prijateljstvima koje želite da zadržite i životom koji želite da živite.

Čistite koliko morate, ali život je tamo napolju, sa suncem u vašim očima, vetrom u vašoj kosi, pahuljama snega na vašem licu, kapima kiše... Ovaj dan se neće ponoviti!

Čistite koliko morate, ali imajte na umu... Starost će doći i ona nije ljubazna, a kad nas trošno telo napusti, ono će napraviti samo još više prašine.

Prašina neka ide prašini - duša traži ljubav i radost", zaključila je žena.