Smatram da roditeljstvo nije za svakoga. Takođe smatram da roditeljstvo nije najbolja stvar na svetu. Volim što sam mama, ali imam osećaj da sam previše vremena bila opterećena time da li ću i kada dobiti bebu. Volela bih kada bih mogla da vratim izgubljeno vreme. To vreme bih iskoristila mnogo produktivnije.

Ali isto tako, volela bih da sam ranije postala mama. Mnogo ranije.

Radila sam razne stvari pre nego što sam se ostvarila u roditeljskoj ulozi. Putovala sam po Evropi. Napisala knjigu. Završila pravni fakultet. Bila profesor. Radila u Diznilendu. Radila u tržnom centru. Bila čistačica. Trošila novac na cipele i stalno izlazila u provod.

To nije bilo gubljenje vremena i mislim da bez toga ne bih bila ovakva kakva sam danas.

Ali opet...

Sada vidim mnoge prednosti ranog majčinstva. Kao prvo, provela sam previše vremena razmišljajući i brinući kako mnoge stvari utiču na mene, kako me drugi vide i doživljavaju. Mogu vam reći da je mnogo, mnogo lepše brinuti o nekom drugom. Opterećivati se samo sobom dovodi do ludila i ni malo nije zabavno.

Kao drugo, energiju koju sam koristila na izlaske i đuskanje po klubovima, mogla sam da iskoristim na decu. Sada kada imam 31 godinu više volim da provodim mirne večeri, ali i dane, što je u direktnom sukobu sa onim što moja deca vole i što im treba. Trčanje za njima bi bilo mnogo jednostavnije pre jedno deset godina, kada nisam spavala po celu noć i kada sam živela na jednoj čokoladici dnevno.

I treće i najbitnije - stvarno volim svoje bebe i postoji deo mene koji zna da da sam ih dobila ranije verovatno bi svaki kutak kuće bio ispunjen smehom i grajom gomile dece. Čoporom, ako baš hoćete.

Ali da sam rađala decu kao "pez bonbonice", verovatno bih se tada žalila da su mi deca stalno za petama. Možda bih čak tada žalila za mnogim izgubljenim stvarima kao što su putovanja, noćni klubovi i pravni fakultet.

Zato verujem da svako od nas ima svoj put, a da je moj bio taj da proživim sve stvari koje jesam kako bih danas bila dobra majka svojoj deci.