Bloger Kristijan Janušić iz Samobora je na svom blogu zahvalio svim majkama nakon što je i sam postao otac. On je svoju priču nazvao "Pismo svakoj majci i kažem vam 'Hvala'", a mi vam ga u celosti prenosimo:

Pričali su mi, znao sam sve, ali nisam znao ništa. “I plakaćeš, obećavam, jer saznaćeš šta je ljubav, za koga dišeš i zašto živiš.” 

Uveravali su me da je to nešto najlepše na svetu i da je taj događaj nešto što dosad još nisam doživeo i osetio. Rekli su mi da se ne brinem i da će sve biti u redu. Ana i ja smo slušali razne priče i ispovesti trudnica, mama i roditelja uopšteno. Pa zanimalo nas je sve, a ja sam želeo da znam šta to Anu čeka i šta sve moram JA da uradim kako bih joj pomogao i kako bih se najbolje pripremio za taj dan. 

Eh, da sam znao. 

Bio sam siguran da znam, jer pričali su mi i stotine priča uverilo me da sam spreman i da znam sve, ali nisam znao ništa. 

Ok priznajem, emotivac sam i plakao sam na onoj početnoj sceni crtanog “Up” kao i na nekoliko scena crtaća “Lilo & Stich” ili “Čudovišta iz ormara”. Ali te suze nekako dođu brzo i kratko traju, a crtać zaboraviš – do ponovnog gledanja i ponovnog sušenja očiju i laganja Ani da me “opet” muči alergija ili smrdljivi Martin koji leti naokolo. 

I moji roditelji su takvi, a ja sam njihova kopija i hvala Bogu na tome. Ali zašto je bitno jesam li ja emotivan ili ne i ko su MOJI mama i tata? 

Pa bitno je, jer i oni su proživeli sve što sam ja tek počeo, sve što je moja Ana proživela pre nekoliko dana i sve što dosad nisam znao niti cenio koliko je zaista i trebalo. O kako se to promenilo. I samo da znate, ovo nije post mladim roditeljima sa savetima šta i kako, to se nikako ne bih usudio. 

Ovo je samo jedno veliko hvala Ani, ona je ljubav mog života, a ja, iako sam znao šta je hrabrost, novu lekciju od nje naučio sam u subotu 26.09.2015. 

Bio je to najstrašniji, najiščekivaniji i najdivniji dan mog života i ona je imala glavnu ulogu, a ceo film nam je umesto završne špice poklonio ćerku. 

Korina je novi deo mog srca, kopija Ane i mene i naše malo čudo. I naravno, ja znam da i vi isto tako volite svoje dete. Znam da nisam jedini koji voli najjače i koji voli toliko jako da je to ponekad neizdrživo i neopisivo. Samo sam to želeo reći naglas, jer mi je drago da sam i ja postao deo tog tima. 

Svim ženama koje imaju dete ili ga pokušavaju začeti poručujem da ih cenim, razumem i čujem. A mojoj mami imam nešto reći: 

“Divim ti se i samo molim Boga da ću i ja biti kao ti i kao tata, jer samo ću onda znati da sam uspeo i da sam na dobrom putu. Hvala ti što si uprkos nepodnošljivoj boli izdržala do kraja i mene donela na ovaj svet. Jer nije ovaj svet blago, to ste vi i život koji ste mi ti i tata dali i cenim što ste kroz ljubav stvorili moje divne sestre i mene. I oprostite mi i ti i tata svaku ružnu reč, jer ništa od toga nisam mislio, ja samo nisam znao, ali uvek vas volim najjače i to se nikada neće promeniti”. 

Ana i Korina mi se iz bolnice vraćaju za vikend i ovi dani bez njih postaju mi nepodnošljivi. Ali strpljiv sam ja i nikada ne dobijem sve odmah, ali uvek dobijem sve. To je moja životna priča koju sam prihvatio i koju ne bih menjao. 

Anu i Korinu posećujem svaki dan – pa ove dane samo to i čekam, a Korini sam juče šapnuo najčvršće obećanje ikad: “I uvek ću te držati za tu divnu ručicu i biti tvoj superheroj i zaštitnik, obećavam. Najvažnija si, voljena, vredna i prekrasna i naša si mala Biškulica.” 

A svima vama koji čekate svoju ljubav ili je tek planirate, nemojte se uopšte bojati, pa to je najlepše putovanje ikad, to vam obećavam. Trudnoća počinje s poljupcem i rečima “Volim te”, a bol će proći iste sekunde kad će vaša ljubav osetiti mamina prsa i tatin dah. 

I budući tate, budite uz svoju ljubav na porođaju. I ako dosad niste plakali, ja vam obećavam, plakaćete suzama pravednika i čoveka koji voli. 

Ja? Dok je porođaj trajao bio sam uz Anu, pričao sam joj ono što je trebalo da čuje i držao sam je za ruku. Puno sam lagao, ali to su one dobre laži – drugačije i nije moglo biti. Kad je Ana rodila, bol je prestala, Korina je na njoj zaspala, a ja sam se slomio – od suza, ljubavi, sreće i još jače vere. Svojim curama poklanjam ceo svet.I kako je mene Snežana naučila pre 15 godina, ako vas ikada bude strah, samo zatvorite oči i u sebi tiho recite: “Moj su izbor ljubavi i vera”. Jer to je onda vaš izbor, vaše pravo i zacrtani put. 

Ja nisam znao, ali sada znam. I nakon 9 meseci briga, radosti, straha, ljubavi i suza, reći ću vam još ovo: “Jer taj je tren u potpunosti uklonio svaku brigu, na lice stavio najveći osmeh ikad i moj je život dobio još veće značenje. Ana je moja heroina, zauvek, a Korina me naučila da je totalno fer biti zaljubljen u dve devojke u isto vreme.”