Helikopret mama? Nisam. A nisam ni tigar, ni mama zmaj. Ne želim da moja deca budu zavisna od mene, ali takođe mislim i  da je slobodno odrastanje primerenije pilićima nego deci. Pa, koji tip mame sam ja onda? Ja sam mama koja preživljava!

Dok većinu vremena pokušavam da podižem svoju decu tako što im poklanjam dovoljno pažnje i trudim se da im obezbedim zdavo okruženje, ipak ponekad dođu dani kada jednostavno ne ide. Kada nastupe napadi besa, prehlade ili je jednostavno dan za probirljivost , sve zamišljene zdrave opcije se isključuju iz planova, a crtani filmovi dolaze na red. I ja sam sto posto uredu sa tim!

Pa, kako je moj roditeljski stil postao preživljavanje? Evo mog džepnog izdanja vodiča za “šta god da vas zadesi u toku dana” :

Hranite ih zdavo najmanje polovinu vremena.  

Dani kada vaša deca uspeju da pojedu hranu iz svih pet grupa namirnica su dani kada treba sami sebe da potapšete po ramenu. Ali šta je sa onim danima kada uspete da naterate decu da pojedu makar pohovanu piletinu, kornet od sladoleda, lizalicu i povrće iz zamrzivača? I tada potapšite sebe po ramenu! I takvi dani će se dešavati, i vaša deca će ih preživeti. Naravno da znate da bi bareno jaje, tost od celih zrna žitarica i jagode bili idealan doručak. Ali i kupljeni voćni jogurt, vafli sa ukusom bundeve i slatkiš koji na pakovanju ima omiljenog crtanog junaka vašeg deteta, su takođe savršeno prihvatljivi. 

Dajte im šta god da je neophodno, samo da utonu u san.

Moja deca su spavla sa mnom prvih nekoliko meseci, a onda sam ih premestila iz bračnog kreveta. Od onda odlično spavaju cele noći. A ako ste poverovali u prethodnu rečenicu, onda ste u istoj zabludi u kakvoj sam bila i ja, kada je u pitanju uspostavljanje rutine kod “prebacivanja” dece u sopstveni krevet.  Tih dana, moja sada trogodišnja ćerka, htela je da zaspi samo u automobilu, a moj osmomesečni sin preferira da se uspava dok ga dojim. Tako sam ja sa prvim detetom večeri provodila u automobilu vozeći u krug, a sa drugim detetom sam postala apsolutni pristalica toplesa. Sada je moj muž zadužen za uspavljivanje naše ćerke. Sinoć se iskrao napolje posle 20 minuta, računajući na to da njeno duboko disanje znači da je učvrstila san. Deset minuta kasnije ona ga je zvala da se vrati na mesto koje je njemu namenila za spavanje. Nakon što se iskreno izvinio zbog svog ponašanja, moj muž, od blizu dva metra, se vratio nazad u roze posteljinu među životinjsko carstvo, na još čitav sat. Kada je vreme spavanja, zna se ko je šef!

Dokle god im nije pretoplo ili hladno, odeća koju su izabrali je odlična.  

Ovo je za mene predstavljalo jednu od težih stvari jer sam oduvek maštala o devojčici koju ću da oblačim kao lutku. Iz tog razloga ona ima pun ormar preslatkih haljinica, neodoljivih jaknica i majičica, kako bi izgledala kao prava mala manekenka. Ali poslednjih meseci, skoro svaki dan, ona nosi jeftinu majicu kratkih rukava, par dokolenica koje su joj dva broja manje i ljubičastu baletsku suknju koja ima dvostruku funkciju, jer je nosi i kao spavaćicu. I iskreno, zasita ne mogu da trošim energiju da bih joj objašnjavala pravila oblačenja. Ona misli da izgleda prelepo i to je jedino važno! Svakako ne mogu da pobedim.

Slobodno pustite da ih smiri televizor.

Ponekad mislim da treba zaista da osećam krivicu zato što moja čerka zna ime svih Dizni junaka i ponekad govori kao da je „izašla“ iz tih crtanih filmova. Ali, iskreno, pomalo mi je drago što ih voli i zahvalna sam svom televizoru što mi je obezbedio nekoliko minuta mira onda kada mi je bilo najteže. Naravno, ima dana kada je gledanje televizije striktno ograničeno, ali kada se razboli Ili je prosto u “diva-raspoloženju” , tada gledamo Šreka na “ripit”. Tih dana samo kažem sebi - sutra će biti bolje. A ako ne bude, uvek imam spremne bar tri nove epizode njihovog omiljenog crtanog filma.