Postoje dvije grupe roditelja kada je režim i raspored spavanja djece u pitanju. Prva grupa roditelja od početka bebe stavlja u njihovu sobicu i poseban krevetić, u kom se one od prvog dana navikavaju na sopstveni prostor dok roditelji imaju svoj krevet. Druga grupa, kojoj i sama pripadam, pušta djecu da im okupira krevet godinama, čime pošteno spavanje postaje nestvarna bajka.

Pročitajte i... Trikovi: Kako da beba prespava noć u svom krevetu

Do ćerkine četvrte godine nismo imali dječiju sobu. Kada smo dobili i sina, pregradili smo jednu veliku sobu da bismo dobili sobu za nju. Kupila sam joj slike za zidove s likovima iz crtanih filmova. Ona je bila oduševljena što, konačno, ima svoj prostor. Uspavljivala sam je u njenom krevetu. Lovili smo zvijezde i mjesec po plafonu, pričali priče i sve je bilo čarobno. Pomislila sam kako lako riješismo problem guranja (nas troje) u jednom krevetu.

Onda je na svijet stigla još jedna beba koja voli da spava sa mamom. Uskoro se došunjala i moja velika beba a suprug se, strateški, išunjao u dječiju sobu. Nikad nisam bila sigurna da li će ujutru brojno stanje članova porodice biti isto kao uveče kada smo otišli na počinak. Ona bi se u toku noći prikrala, uvukla u krevet; zatekli bismo je sklupčanu i usnulu pored mene. Znala sam da joj treba moja blizina, makar i ovako.


Pročitajte i... Ljubomora starijeg deteta: pravilo ili izuzetak?

Beba je velika promjena, ne samo za majku već i za sve u porodici, naročito za starije dijete. Odjednom, ono više nije u centru pažnje. Centar je zauzeo mali drekavi smotuljak koji samo kenjka, zanovijeta i od kog mama ne može da se posveti svom prvencu. Uprkos ogromnom umoru, morala sam joj se kvalitetno posvetiti, makar u večernjim satima, pred odlazak na počinak dok beba uveliko spava. Tada bi se ušuškale u njen novi bijeli krevet, pričale priče, pjevale, a onda bi moja ljubljena, čupava glava zaspala čvrstim snom.


Paralelno s dolaskom novog člana porodice u ormare i pod krevete počne doseljavanje čudovišta, toliko strašnih da djeca od njih jedva zaspu. Čudovišta šuškaju u mraku, mašu repićima i čine sve kako bi dijete otjerali kod mame u krevet. A mama ima dva izbora: prvi – da ubjeđuje dijete da čudovišta nisu stvarna i ne odustaje od spavanja u odvojenim krevetima; drugi - da prigrli svoje čedo i istisne sve strahove iz uznemirenog srca. Opet spadam u drugu grupu. Znate, prije nego što sam rodila prvo mislila sam da me niko i ništa ne može pokolebati kad nešto odlučim. Sada je dovoljno jedno tužno lice da sve moje odluke lagano padnu u vodu.


Prije neko veče posmatram ih kako spavaju: beba u krevetiću a ćerka u mom krevetu. Razmišljam koliko sam srećna što ih imam i koliko sam ih samo željela. Čim sam se uvukla u svoju polovinu kreveta moja princeza se promeškoljila, prebacila svoje noge na moju stranu i ostavila mi neznatan prostor za ležanje. Pomjerim je najnježnije. Čim je nanjušila da sam se ispružila opet se zarotirala i sabotirala svaki pokušaj da se na sopstvenom krevetu ispružim kao čovjek. Kakav je to reciprocitet kada najmanji ljudi zauzimaju najviše mjesta na ležaju. Tužno gledam u onaj prazan prostor. Džaba da se prebacim, ona osjeti i eto je sa druge strane.


Pročitajte i... Dečji strahovi i noćne more: Kako pomoći plašljivku?

Umor, na svu sreću, učini svoje. Zaspim bez problema i na mom, majušnom dijelu kreveta. Jasno mi je da će to trajati nekoliko godina, možda još dvije-tri. Onda će sami otići iz maminog kreveta. Znam da ću ostati željna njihovog mirisa i zvuka ujednačenog disanja koje bi razgalilo i najtužnije srce.


Mnoge mame se brinu da li će odvojeno spavanje napraviti jaz između njih i supruga. Na to gledam ovako, birala sam ga za čitav život, što je pristojno dovoljno vremena, ako nam Bog podari dobro zdravlje, u odnosu na nekoliko godina koje imamo kao privilegiju da zaspimo uz miris djece koja traže našu blizinu i utjehu. Oni koji to ne shvataju ili ne žele da shvate, nisu dorasli zadatku tate i male žrtve zarad mirnih noći i slatkih snova svojih potomaka.  Čitav život je pred nama da nadoknadimo propušteno, naravno, pod uslovom da preteknemo do dugovječnosti. I da ne preteknem, nije mi žao. Mir i ljubav kojima sam okružena nemjerljivi su.


Tata, izvini što imaš svoj mir i komfor u dječijoj sobi! Mi bismo još malo da uživamo, znamo da i nemaš nešto protiv. Vratićemo ti mamu, ne brini, čim još malo porastemo i pošaljemo čudovišta nazad u svijet bajki.


Pročitajte i... Iz ugla tate Željka: Da li je ok da deca spavaju sa roditeljima u krevetu?


Priča je preuzeta iz Tatjanine knjige "Kako raste mama"

*Najnovije vesti, rezultate medicinskih istraživanja i savete strucnjaka na temu roditeljstva, zdravlja i lepote možete pratiti na našoj Fejsbuk stranici - YuMama.