Srbiju je nedavno potresla vest o hrabroj mami Marici, koja je, uprkos tome što je vezana za kolica, na svet donela zdravog dečaka i o njenom suprugu Goranu, koji danonoćno brine o njima. Ovo je njihova priča...
Ona sebe ne doživljava kao Majku hrabrost. Smatra da je majčinstvo nešto prirodno i beskrajno je srećna uz svog sina. Skroman i vedar bračni par iz Sombora umnogome se razlikuje od drugih roditelja.
Marica Rajak (33) obolela je od multipla skleroze i vezana je za kolica. Ali to je nije sprečilo da se ostvari kao majka. Njen suprug Goran Vujković (39) danonoćno brine o njoj i malom Aleksi.
Dete je dar
"Zbog svoje bolesti nisam nikada razmišljala o tome da bih jednog dana mogla imati dete. Kada sam saznala da sam trudna, nijednog momenta nisam razmišljala o prekidu trudnoće. Osećaj kada ste trudni i znate da ćete postati majka je predivan. Nisam imala nikakve komplikacije, sve se odvijalo normalno, kao da nisam trudna. Okolina je jako pozitivno reagovala, bili su oduševljeni i davali su mi podršku. Sigurno je bilo i onih koji su se pitali u sebi kako ću ja to sve izneti, trudna u kolicima, ali većina se oduševila i pozitivno reagovala na hrabri korak. Porodila sam se carskim rezom u Novom Sadu. Aleksa je rođen mesec dana pre termina, ali je zdrava i jaka beba. Drago mi je ako ću svojim primerom podstaći druge zdrave žene, koje misle da imaju još vremena ili ne mogu sad zbog posla da budu trudne, da se predomisle. Možda je teško i zahtevno ali dete je najlepši dar", započela je svoju dirljivu priču Marica.
"Sad znam šta je prava ljubav"
Marica kaže da njih dvoje nisu u početku planirali roditeljstvo, ali se na sreću dogodilo. Bilo im je svejedno hoće li biti dečak ili devojčica, jer je najvažnije da je ono živo i zdravo.
"Predivno se osećam. Nema ništa lepše nego kad mi se Aleksa nasmeje. Šta god me boli, šta god da mi je teško, kad pogledam u njega sve brže prođe. Kad vidim bebu zdravu, srećnu, nasmejanu to mi je najvažnije. Život mi se promenio utoliko da sam srećnija, zadovoljnija, ispunjenija. Moj život sada ima smisao. Kada su mi mnoge majke govorile koliko se voli rođeno dete nisam mogla u potpunosti da ih razumem dok nisam dobila svoje. Voli se brat, sestra, vole se roditelji, ali sa detetom je to drugačije. Sad znam šta je prava ljubav", objašnjava s osmehom na licu Marica.
"Strah nisam imala ni jednog momenta. Radovala sam se, i svi trenuci u trudnoći su bili srećni. Imam pored sebe supruga koji me voli, velika mi je podrška i mnogo mi pomaže. Kad imaš s kim i kome da rodiš dete ništa nije teško. Nažalost, ne mogu puno da se brinem o bebi pošto sam vezana za kolica. Suprug ga kupa, presvlači, a ja se igram sa njim, hranim ga, i kad idemo u šetnju leži i spava kod mene u krilu. Za sve veće stvari zadužen je tata. Teško mi je da gledam sve to, svakoj majci bi bilo teško da ne može ništa da radi oko svog deteta, ali mi je drago koliko je suprug angažovan oko deteta, kako se brine i čuva ga, i veoma je brižan otac. Sve ono moje što ne mogu, što je u meni neispunjeno, nadomesti se time što gledam njih dvojicu", poverila nam je ova hrabra majka.