Toni Hamer, bloger sajta ScaryMommy, priznaje da ga priče o rođenjima dece nisu naročito zanimale dok nije dobio svoju prvu bebu. Danas razgovor o porođaju doživljava kao susret ratnih veterana koji pokazuju svoje ožiljke.

"Ali muškarci ne mogu da pričaju o iskustvu porođaja. Oni su samo sporedne uloge u ženskim pričama", piše Hamer i objašnjava kako bi izgledala jedna tipična priča o porođaju kada bi je pisao jedan tata...

Tako on zamišlja da je muškarca supruga probudila u tri izjutra i rekla mu da su počele kontrakcije. On je pitao da li je vreme za porođaj, ona je rekla da nije i on je nastavio da spava.

Supruga ga je udarila jastukom i on je ustao i polako počeo pripreme za polazak u porodilište. Uključio je televizor i pomislio kako bi bilo dobro da nije tako kasno i da može da pozove svog šefa i saopšti mu da njegovo odsustvo za očeve počinje tog trenutka.


Foto: Profimedia

Pojeo je sendvič i slučajno udario prst o vrata. Zapitao se da li je njegova supruga u tom trenutku u adekvatnom raspoloženju da ga žali. Porađa se, pa verovatno ne bi.

Po dolasku u bolnicu, fasciniran je otkrio koliko sva oprema koja prati stanje trudnica liči na komandne table u "Ratovima zvezda".

Medicinska sestra je upitala njegovu ženu želi li epiduralnu anesteziju, ona je rekla da to nije potrebno, a on je zablistao od ponosa.

"To je moja princeza ratnica", pomislio je!

Nakon toga, zabolela je ga ruka. Supruga ga je snažno stezala svaki put kad oseti kontrakcije i zabrinuo se da mu je polomljen prst. Bilo mu je drago što je u tom trenutku bolnici.

Potom je zaspao. Sanjao je nešto neobično i nelogično, a supruga ga je probudila. "Dušo, beba će uskoro doći na svet. Možda bi trebalo da se probudiš", rekla je.

On je pomislio da bi trebalo da ustane jer postoji mogućnost da ponovo potone u san.


Foto: Profimedia

A potom se susreo s neočekivanim prizorom. Beba je gotovo bila tu! Stajao je ispred svoje supruge koja se napinjala i vikala od bola. Razmišljao je samo o tome koliko su njeni intimni delovi ogromni u tom trenutku. Pomerio se tek kada mu je lekar rekao da smeta. Stao je sa strane i držao ruku svoje supruge.

Sve je, nakon toga, bilo gotovo. Ljudi su trčali na sve strane, njegova supruga je ubrzano disala, a doktor je u rukama držao nešto crveno, vrišteće, što je ličilo na vanzemaljca.

"Moj sin. Moj sin vanzemaljac je bio tu", pomislio je ponosno.

Dopustili su mu da preseče pupčanu vrpcu, a srećni tata je bio zadovoljan što konačno može nešto da uradi.

"Tu je. Moj sin", rekao je. "Ali, čoveče, baš je bilo mnogo krvi!"