„Pre samo šest meseci, kada je moj sin rođen, ja još uvek nisam bila spremna da budem majka“, priznaje Kajserova. „Ali to tada nisam znala. Na kraju krajeva, imala sam kolevku, odeću i kutije i kutije pune pelena. Pohađala sam časove pripreme za porođaj i kurseve o razvoju deteta. I to nije bila iznenadna trudnoća. Svesno sam odlučila d aimam bebu. Moj suprug i ja smo planirali koliko god je to moguće. Sačekali smo da prođe određeno vreme od početka braka jer smo želeli da budemo sigurni da smo spremni za decu. Ali ja nisam bila spremna da budem mama. Jednostavno, nisam bila pripremljena.“

Pogledajte: 

Iskrene reči jedne majke

Kako piše Kajserova, ona se nije spremila za to da će njeno telo početi da stvara mleko u dovoljnim količinama da nahrani manje selo, kao ni za bol u leđima od neprestanog saginjanja da podigne dete. Nije bila spremna za žućkaste fekalije po svakom komadu detetove odeće, za „bljuckanje“ po svom ramenu, za besane noći i slušanje plača svoje bebe.

Međutim, početak ovog poglavlja u njenom životu nije bio ispunjen samo strahom i brigama.

Nisam bila spremna ni za to da ću ga toliko voleti“, priznaje Vene Kajser. „Nisam znala da će tako savršeno stati u moje naručje, nisam bila spremna za osećaj koji će se roditi u mojim grudima i potpuno me obuzeti dok ga budem gledala kako prvi put udiše, za to kako će njegovi mali prsti obujmiti moje i za to kako ćemo se ušuškati držeći se za ruke.“

Takođe, ona objašnjava da se nije pripremila ni za to koliko će, istog trenutka, njen sin zavoleti nju.

Mene. On voli mene – ni zbog čega drugog osim zbog toga što sam njegova mama!“, piše Kajserova i kaže da je neverovatno koliko ju je to malo ljudsko biće, koje je do nedavno bilo samo skup ćelija u njoj, promenilo.

„On me je učinio majkom. Iznenada sam razumela. Razumela sam hrabrost koja omogućava majci da da sve što je potrebno za dobrobit njenog deteta. Razumela sam nalet adrenalina koji omogućava majkama da prkose zakonima logike i nauke samo zato što su, u tom trenutku, potrebne svom detetu. Razumela sam želju da se svet promeni, da se planine pomere – baš kao i kontinentni i galaksije – kako bi dete živelo u još lepšem svetu!“

Ona ističe da je uvek iskreno čestitala svojoj mami Dan majki, ali da joj je tek sada jasno da to nije moglo biti iskreno jer tada nije razumela kako je biti majka i nije umela da ceni svaki dragoceni trenutak i žrtvu. Nije mogla znati da njena tuga boli i njenu majku, da je mamin um uvek okupiran njom, da je neprestano pokušavala da učini svet idealnim mestom za nju.

„Zahvalna sam svojoj majci što je bila to što jeste i zahvalna sam svom predivnom detetu jer je rođen i što mi je omogućio da naučim kako da ih sama postanem takva osoba“, završila je Kajserova.