Uvek nasmejana i dobro raspoložena, lepa glumica Nataša Tapušković već godinama kroz svoje uloge gledaocima prenosi deo te svoje pozitivne energije. Pamtimo je po ulogama u filmovima "Lajanje na zvezde", "Život je čudo", "Šišanje", a zapaženu rolu ostvarila je u seriji "Pozorište u kući", gde je u rimejku ove kultne serije igrala lik Olge, Rođine supruge. Ovom prilikom, Nataša nam je otkrila šta za nju predstavlja roditeljstvo i kako izgleda biti majka dve devojčice - Đurđe (devet godina) i Dane (četiri godine).

"Nedelja je, četiri posle podne. Devojčice su sa tatom u parku, a ja večeras nemam predstavu, tako da ne moram da žurim sa pisanjem.... Ali opet, ne znam odakle bih krenula. Kako da najvažniju i najspecifičniju ulogu svog života svedem na određeni broj reči...

Upravo se kao prva javlja pomisao na to koliko ljubav majke prema detetu obogaćuje njen vlastiti život i ispunjava ga. Čini mi se da su najvažniji i najdugotrajniji odnosi u koje čovek ikada može da stupi - odnosi sa vlastitim detetom. Uticaj toga kako se roditelji ponašaju, odražava se ne samo na njihovom detetu, već i na budućim naraštajima. Roditeljstvo je jedna od najdubljih pojava odgovornosti... Deca su zaista apostoli Boga, koje nam iz dana u dan on šalje, da bismo se učili ljubavi, miru i nadi... Zaista je neverovatna obostrana korist!

Ono u šta sam se uverila mnogo puta, jeste da roditelji kao svojevrsni instruktori svoje dece mogu da im prenesu samo ono znanje kojim apsolutno vladaju... deca ipak najbolje uče ugledajući se na svoje roditelje. Gledajući kako otac i majka postupaju sa njima, jedno prema drugome i prema okolini, deca besprekorno čitaju odnos roditelja prema svetu koji ih okružuje. Emocije koje roditelji izražavaju, postupci, njihova doslednost i uverljivost - utiskuju se u dušu deteta i direktnije utiču na formiranje, nego hiljade izgovorenih reči, zabrana, ucena... U skladu sa tim, današnji odgovorni i posvećeni roditelji su pravi heroji. Opterećeni onim što civilizacija zadaje kao zahtev, potrebno je naći vremena, snage, a možda ponajviše hrabrosti da vaspitamo, osposobimo za život, prepoznamo, i u svoj svojoj punoći razvijemo specifičnosti našeg deteta. Uz sve to, neprestano razvijajući empatiju za ovaj svet, koji joj baš i nije sklon! Kakav neodoljiv zadatak! Sa koliko prepreka, sa kojima jedino ljubav izlazi na kraj... ona jedino uspeva da preobrazi i unapredi emocionalne kapacitete kojima su još naši roditelji opskrbili našu dušu... pa je možda i osujetili u nekom trenutku, ne želeći to. Pa i njih su njihovi roditelji, krećući se na tom uzanom putu između ljubavi i sebičnosti, takođe nesvesno uskratili. Taj začarani krug je apsolutno preobraziv! Menjanje mehanizama koji se tiču istorije naših predaka je izazov koji zahteva svakodnevni trud! Posledice tog preobražaja su tako duboke, temeljne i katarzične! Nose sobom oslobođenje, radost i smislenost življenja... I ispade ovo poput filozofskog eseja na temu roditeljstva, ali nisam mogla ni smela drugačije. Pre svega, zbog svakodnevice koja me neprestano u ovo uverava... zbog ljubavi koja me obavezuje na najdublju iskrenost i posvećenost - kako prema sopstvenoj porodici, tako i prema svakom ko bude ovo čitao. Svim mamama želim krajnju izdržljivost! 

Neka vaspitavanje vašeg sopstva, kroz ulaganje u duše vaših najmilijih, postane vaš najvažniji zadatak!