Mala deca, mala briga, velika deca, velika briga. Od ove istine se ne može pobeći. Dok su mali, mislimo: samo da porastu biće lakše. Hoće, biće manje plakanja, nosanja, presvlačenja, nespavanja ali više ubeđivanja, manipulisanja, mudrovanja. Možda nećemo uz njih biti vezani 24 sata, ali zato će nam i dalje biti u mislima sve vreme. Lakše ih je usmeriti dok su tu, a šta činiti onda kada već sami mogu da izlaze iz kuće. Kako ih usmeravati onda kada njihove malene nožice više ne žele da budu stalno uz nas?

Verujem da i nema nekog čarobnog rešenja. Prvo svojim uzorom vaspitavamo decu. Ako sam ja umorna i mrzovoljna i deca će biti. Ako se ja ne trudim, neće ni oni. Zato se ne treba ljutiti na decu nego ih razumeti. U svakom trenutku mi znamo, jednostavno kao roditelj osećamo kako treba postupiti. A da li je uvek lako postupiti kako treba? Tako je i njima sa nama. Sa tim mislima treba da uđemo u raspravu sa trogodišnjakom koji hoće da obuče haljinicu kada je napolju hladno ili sa tinejdžerom kada je ostao do kasno u gradu.

Genereacije se menjaju u granicama koje se pomeraju. To je neminovno jer se menjaju i uslovi života. Nekada je glavni izvor informacija bio roditelj, stariji su prenosili znanje mlađima, a onda je došla na red i tehnika. Danas nemamo uslova da budemo neiskreni i sakrijemo od dece da smo i mi isto tražili od svojih roditelja. Postoje dokazi za to: fotografije, video snimci, Fejsbuk profili. Sada je teško bilo šta sakriti. Možda nam se čini da je ovo vreme laži i obmane, ali i nije. Mnogo lakše se sazna istina kada je bezbroj načina da proverite gde je vaše dete sinoć bilo. Ma, uvek se mogao naći način da se istina vidi, samo treba pažljivo posmatrati.

U nekim trenucima ćemo biti kao papagaj koji neumorno ponavlja da je hladno, da se haljinica nosi kada je toplo, da će se dete prehladiti. Ili da je noć nezgodna, noćni izlasci su uzbudljivi, puni izazova ali i opasnosti. Nekada nije loše ni promeniti ploču, pa obući milion slojeva tople odeće ispod letne haljinice, ili ne komentarisati vreme dolaska kući. Nekada ćemo nešto morati prećutati, nekada i previše puta ponoviti. Čim se pitamo, mi se trudimo jer nema drugog rešenja nego samo nikada ne odustajati. Svaki dan sa decom je novi izazov, a uvek je bolje kada ga provedemo sa više osmeha, praštanja i razumevanja.

O autoru:

Željka Rakić uživa u pisanju tekstova, kao i čitanju dobre literature. Voli kreativne ideje. Pobornik je zdravog načina života koji uključuje pravilnu ishranu i redovnu fizičku aktivnost. Mnogo voli decu i rad sa njima, trenutno je i stalno zaposlena u toj oblasti. Završila je dva fakulteta te ima zvanje profesora književnosti i profesora razredne nastave. Autor je bloga Kad Perlica naniže slova mi