Vratila sam se na posao, posle dve godine porodiljskog bolovanja. U početku sam bila sasvim mirna, pustila sam da prođe nekoliko dana ne bih li videla kako će moja deca reagovati na promene.
Kada bi me, po povratku sa posla ugledale, skakale su na mene, sve tri i u isti glas počinjale sa pričom šta im se tog dana dešavalo, sa kim su se posvađale, šta je rekla učiteljica, vaspitačica, drugarica… Očima su molile za malo pažnje, jedan sladoled, crtani film, priču, a prihvatale su sve što bih, u tom trenutku mogla da im dam. Ponekad samo zagrljaj. Ponekad ozbiljan razgovor… Bilo je i dana kada nisam mogla da im pružim ništa. Jedino što sam tada osećala bila je želja da me ostave na miru, da se zavučem u neki mirni kutak i da se opustim, bar pola sata… ali na to nemam pravo, bar što se njih tiče…
Marta je, kao i obično, jedina uspevala cela da mi stane u krilo i odatle nije izlazila. Njoj je bilo dovoljno da je ljubim i da zna da sam tu. Nikolina se povlačila u svoje svetove i za nju je bila potrebna dodatna energija da izvučem misli i emocije iz te male čupave glave. Lenka je sve želje ispoljavala jasno i glasno. Ponekad i previše glasno. Toliko glasno da počne da mi zvoni u glavi…
Morala sam da smislim nešto što će i mene i njih spasiti od preteranih emocija i nagomilanih osećanja. I smislila sam.
Na zid njihove sobe zalepila sam veliki beli hamer. Pored njega sam postavila kutiju sa flomasterima i olovkama.Dogovorile smo se da, po povratku iz škole i vrtića prvo tu napišu i nacrtaju sve što im se tog dana desilo, da odvoje lepe od ružnih stvari, da opišu kako su se osećale… Tražila sam od njih da naprave i listu želja za taj dan – gde bi volele da idu, šta bi volele da rade, jedu, vide… Predlog su prihvatile oduševljeno.
Sada svaki dan, posle mog povratka sa posla i neizbežnih poljubaca i zagrljaja, zajedno sedimo ispred tog papira. Naglas komentarišemo i čitamo sve ono što su napisale i nacrtale. Jedno po jedno. Bez buke i nadvikivanja. Opušteno. Ponekad dopunimo njihove misli i nedoumice rešenjima koje smo zajedno donele. Ponekad ružne stvari precrtamo ili ih ukrasimo šarenim cvetićima da postanu lepše…
Najvažnije od svega je da je nama, ovako i lepše i bolje. I mirnije.
Još da smislimo način na koji će mama da skuva ručak za sutra, upakuje sve užine i potrebne sitnice, pripremi odeću i obuću i uz to pročita neku knjigu… pa, možda za početak sve to nacrtam na njihovom papiru… biće dovoljno…
DOKTOR JE BEZ BLAMA TRAŽIO 900 €: Iskustvo mame Danijele iz Novog Sada kojoj je beba jedva preživela jer nije imala pare
SAMO JEDNA DEVOJČICA U SRBIJI SE OVAKO ZOVE: Svaki dan ga čujete, a ne bi vam palo na pamet da je žensko ime
MAME U SRBIJI ODABRALE: Ovo je lista od 10 najlepših imena za dečake, a ne zna se koje ima moćnije značenje
TRI RUSKA MUŠKA IMENA KOJA SRBI OBOŽAVAJU: Vrlo su popularna među mladim roditeljima, zvučna su i imaju moćna značenja
TRI ŽENSKA RUSKA IMENA KOJA SRBI OBOŽAVAJU: Nose ih brojne generacije, ali poslednje 3 godine su mega popularna