Skoro da nema roditelja koji nije izgovorio čuvenu rečenicu: "Ma, iskoreniću ja tebi to tvoje ludilo...", ali se malo ko zapitao odakle "ludilo" u detetovoj glavi. Često zaboravljamo da su deca mali sunđeri koji upijaju svaku našu reč, gest, mimiku, tonalitet kojim govorimo, stavove, navike...
Roditelji imaju ogromnu odgovornost u formiranju detetove ličnosti. Zato počnite na vreme da vodite računa o tome šta govorite i radite, kako ne biste kasnije vi i vaša deca morali da "ispravljate krive Drine".
Ne vičite na decu
Kada smo umorni, nervozni, zatrpani poslom... a našem nestašku po hiljaditi put moramo da ponovimo jedno te isto - prvo što nam dođe da uradimo, jeste da zaurlamo od besa. Zaista je teško u takvim situacijama "izbrojati do deset" i ostati smiren. Postizanje smirenosti iziskuje veliki rad na sebi. Ipak, nikako nemojte da se mirite sa tim da ste po prirodi nervozni i da ne umete drugačije da se postavite u provokativnim situacijama. Važno je istaći da vikanje predstavlja najgori vid komunikacije.
Verovali ili ne, vikanjem slabite svoj autoritet i umanjujete detetovu želju da ga vi vodite i budete glavni. Vikanje u sebi krije i prikrivenu pretnju: "Bolje bi ti bilo da me slušaš, inače...". Ukoliko redovno praktikujete taj vid komunikacije, stavljate deci do znanja kako je u redu da se viče u trenucima suočavanja sa određenim emocionalnim situacijama. Vikanje dokazano kod dece izaziva bunt, a na taj način sigurno nećete postići saradnju. Umesto vikanja - koristite molbu, a ako je potrebno - i "tajm aut", jer je to idealan način da se i vi i vaš mališan smirite.
Ne fokusirajte se samo na negativno
Roditelji često nesvesno upućuju deci negativne komentare. Zbog previše posla, stresa i premorenosti, umemo da budemo džangrizavi, i da takvo raspoloženje dodatno rasplamsavamo fokusiranjem na negativne stvari, čak i kada je detetovo ponašanje u pitanju. U tim situacijama samo čekamo da dete "pređe granicu" pa da istresemo bes iz sebe. Na taj način prenosimo nervozu i na dete, a na duge staze mu stvaramo podlogu za razvoj kompleksa i manjak samopouzdanja.
Možda ste primetili da česta upotreba zabrana, tipa: "Ne" i "Nemoj", takođe potiče od koncentrisanja na negativne radnje. Za promenu, pokušajte da "uhvatite" vaše dete u trenucima kada radi nešto dobro i ispravno, i to nagradite pohvalom: "Pokupio si igračke - bravo!". Isticanjem i pohvalom pozitivnih radnji pomažemo deci da sebe dožive kao uspešne i dobre, a na duge staze - to u njima razvija samopoštovanje i samopouzdanje.
Ne preuzimajte detetove "obaveze" na sebe
"Pusti, mama će", rečenica je koja se često čuje, i to uglavnom u porodicama sa jednim detetom. Takođe, prvo dete obično postaje "žrtva" takvog roditeljskog stava. Sve počinje sa tim da ćete vi umesto vašeg mališana da pokupite razbacane igračke, ili ćete da mu napravite zamak od kockica - jer je on već nakon prvog pokušaja rekao: "Ne umem". Kasnije ćete umesto njega da rešavate domaće zadatke, zatim da mu nameštate krevet i sakupljate za njim prljav veš, a na kraju da ugušite ljubav za samoradom.
Deca koja su na ovaj način tretirana, izrastaju u nesamostalne ljude, kojima je teško da funkcionišu kada se odvoje od roditelja. Međutim, ukoliko ih pustimo da se sama bore sa izazovima koji prate njihov period odrastanja, pomoći ćemo im da se osamostale i pripreme na mnogo veće "zalogaje" koje život nudi. Zato, kada vaš mališan odluči da sam obuje čarapicu, ma koliko vam to delovalo nemoguće - pustite ga, dajte mu priliku, a vi budite strpljivi. Gledajte ga i uživajte u njegovoj želji za samoradom... pomozite mu jedino ako to od vas zatraži. Čekajte i, verujte, isplatiće se!
Ne "kršite" obećanja
Nije retkost da roditelji zloupotrebljavaju obećanja i koriste ih u svrhu manipulacije decom. Istina je da obećanja ne mogu baš uvek da se ispune, ali je važno da u tom slučaju postoji opravdan razlog, i da ga obavezno predočite vašem mališanu. Povremeno neispunjavanje datih obećanja nije strašno. Međutim, ukoliko vam pređe u naviku da se igrate sa detetovim osećanjima, to će neminovno da se odrazi na vaš odnos. Očekivana posledica takvog stava je gubitak poverenja. Nemojte da dajete obećanja za koja niste sigurni da možete da ispunite. U tom slučaju je bolje da kažete: "Daću sve od sebe, ali ne obećavam...".
Ne psujte
Činjenica je da će se deca, hteli mi to ili ne, u jednom trenutku svog života susresti sa psovkama, i da će kad-tad početi da eksperimentišu sa njima. Dakle, ne možemo da ih potpuno izolujemo od ružnih reči, ali je vrlo važno da im poslužimo kao primer kada je rečnik u pitanju, da tu ružnu naviku ne ponesu od kuće. Jer, ako deca čuju da mama i tata koriste psovke bez pardona, naravno da će misliti da u tome nema ničeg lošeg.
Često je roditeljima simpatično kada takve reči po prvi put čuju iz dečjih usta, pa još ako su nespretno izgovorene... svi se slatko nasmejemo. Ali, sigurno nam neće biti do smeha ukoliko budemo "prozvani" na roditeljskom sastanku jer je naše dete pomenuto kao loš primer. A zamislite samo da u verbalnom sukobu sa vašim tinejdžerom osetite snagu ružnih reči! Da ne bi došlo do toga, počnite na vreme da pazite šta i na koji način govorite pred vašim mališanom.
Ne ignorišite detetove emocije
Sigurno se sećate nekih perioda iz detinjstva kada vas odrasli nisu shvatali ozbiljno. U takvim situacijama,
Zato nemojte da ignorišete vašu decu kada pokušavaju nešto da vam kažu. Možda će to vama da zvuči beznačajno, ali za njih ima nemerljiv značaj. Ignorisanje deteta koje želi da podeli nešto sa vama, može da ostavi ozbiljne posledice na njegov razvoj. I, na kraju, nikada nemojte da se podsmevate detetovim emocijama, niti da ih omalovažavate.
Sandra Živanović