Svakodnevno žučno razgovaram sa kolegom, koji je otac troje dece, o muško-ženskim odnosima. Bar jednom nedeljno, pričam sa prijateljicom, majkom dvoje dece „o njemu“ i svemu što joj priređuje, a kad god se čujem sa kumom (dve devojčice) - poput traganja za iglom u plastu sena, pokušavamo da se setimo parova koji funkcionišu kao na početku.

Partnerski odnosi su neiscrpna tema i, koliko god nam iskustva bila autentična, često od roditelja čujem zastrašujuću i apsurdnu tvrdnju - sve je dobro dok ne dođu deca, jer deca pokvare sve lepo u odnosu.


A onda su došli anđeli...

Dragana kaže da su se voleli, uvažavali, takmičili u ugađanju jedno drugom dok se nisu rodili anđeli... Sa rođenjem naslednika je prestao da pomaže, počeo da izlazi i da je vređa.

Saša smatra da žene odbacuju muškarca od trenutka kada se ostvare kao majke. Ubeđen je da su muškarci zapostavljeni u porodicama sa decom, da su žene previše okrenute najmlađima. Poznajem porodicu u kojoj je otac izjavio da se odriče „njenog nevaspitanog deteta i nje“...

Neretko se događa da uzrok narušenog odnosa roditelji vide u trećoj osobi, koja se umešala u njihovu vezu - njihovom zajedničkom detetu. Spremni su i na korak dalje, da koriste dete kao instrument u osvetničkim zavrzlamama. A posledice koje mogu da se dogode zbog neprimerenog roditeljskog ponašanja su velike, ponekad neizbrisive.

Nespremnost za roditeljstvo

Olivera Simendić, psiholog, specijalista porodične medijacije iz odeljenja za analitičko-istraživački rad Gradskog centra za socijalni rad, smatra da rođenje deteta u okolnostima u kojima partneri nisu uspeli da se prilagode novoj ulozi u svom životu, može da dovede do distance među supružnicima, ali i da dete nikako ne može da bude uzrok jaza među partnerima.

Novo dete kao rešenje

- Dešava se da se roditelji odluče na rađanje "novog" deteta, kako bi prevazišli probleme u porodici i, kako navode - da bi "učvrstili narušene emotivne veze". Međutim, ukoliko porodica ne rešava probleme koje ima, nego ih zaobilazi rađanjem novog deteta, problemi neće nestati, već će se njihovo rešenje trenutno odložiti. Pre ili kasnije, ovaj problem će ponovo eskalirati i biće potrebno više truda i energije da se razreši.

- Distanca među roditeljima se javlja ukoliko partneri nisu razrešili razvojne zadatake koji su prethodili roditeljstvu, ili ukoliko je partnerima razlog stupanja u brak bila neplanirana i neželjena trudnoća. Pored toga, partneri mogu da imaju i neusaglašene stavove u odnosu prema roditeljstvu. Možda jedan od partnera nije spreman da bude roditelj, a tu svoju nespremnost nije podelio sa partnerom.

Šta još može da bude razlog za nerazumevanje i svađe među partnerima u situaciji u kojoj oni vide dete kao uzrok problema?

- Dešava se da neki ljudi prosto nisu spremni ili sposobni da budu roditelji, a nekada su uzrok za to teškoće koje su sami prošli tokom odrastanja, i njihova nesposobnost da se posvete brizi o nekom drugom.

Test zrelosti

Roditeljstvo predstavlja veliki test zrelosti za mladi par. Mladi bračni par će se lakše prilagoditi na novu ulogu ukoliko su se partneri prilagodili jedno drugom. Rođenjem deteta se menjaju dotadašnje uloge i umnožavaju porodične obaveze. Život para se menja i neophodno je da o svemu otvoreno razgovaraju. Posebno je važno da razgovaraju o tome šta će se u njihovim životima promeniti dolaskom novog člana, da preispitaju svoja očekivanja i verovanja, i da međusobno podele svoja razmišljanja. Ukoliko postoje razlike među partnerima u odnosu prema roditeljstvu, za  očekivati je da će nastati problem.

Kako se takva situacija prepoznaje?

- Partneri malo-pomalo postaju distancirani jedno prema drugom, sve manje vremena provode u zajedničkim aktivnostima, ne prepoznaju potrebe onog drugog, ne komuniciraju, sve više se okreću zadovoljavanju svojih potreba koje isključuju partnera, konflikti među njima su učestaliji.

U takvim situacijama, supružnici sve više vremena provode van porodice, na poslu, sa društvom. U njihovim međusobnim odnosima je prisutna tenzija.

Apeli za pomoć

Kako se oseća dete u takvoj situaciji?

- Bez obzira na uzrast, dete oseća napetost koja postoji među roditeljima, i obično ima osećaj krivice. Često se dešava da se kod deteta razvije neko simptomatsko ponašanje.

Da li deca, na svoj način, pokušavaju da intervenišu i ujedinjuju roditelje? Šta preduzimaju u toj situaciji?

- Deca uvek svojim ponašanjem nastoje da privuku pažnju roditelja i udalje ih od njihovog sukoba. Ponašanje deteta je odraz zbivanja u porodici. Kada u mlađem uzrastu kod deteta dođe do regresije u ponašanju, ili kod školskog deteta do problema u ponašanju, kao i lošijeg školskog postignuća u odnosu na sposobnosti - to su sve apeli za pomoć, koji najčešće odražavaju konfliktnu situaciju u porodici i skreću pažnju roditelja sa njihovih partnerskih problema na probleme deteta. Mislim da nema deteta čiji su roditelji razvedeni a da ne priželjkuje da se roditelji pomire.

Manipulisanje detetom

Koliko često i na koje načine roditelji manipulišu detetom?

- Ukoliko postoji problem u partnerskom funkcionisanju, roditelji će svesno ili nesvesno uvući dete u međusobne konflikte i tako manipulisati njime. Dešava se da roditelji traže da im dete bude lojalno, da bira između oca i majke, da sa decom dele tajne. U takvoj situaciji podeljene lojalnosti, dete će razviti osećanja nesigurnosti i anksioznosti. 

Roditelji generalno potcenjuju sposobnost dece da se nose sa osetljivim informacijama. Kada odluče da ih upoznaju sa problemima, većina majki i očeva je iznenađena saznanjem da njihova deca već znaju ili pretpostavljaju ono što im saopštavaju. 
U konfliktnim situacijama, osvojene «male pobede» jesu samo privid, pošto su u takvim situacijama najčešće svi gubitnici. To su trenutne pobede i, ukoliko roditelji nastave sa takvim obrascima ponašanja, neminovno će doći do kumulacije problema, a samim tim i do težeg rešavanja problema.

Timski stav je rešenje

Kada treba očekivati da će dete početi da manipuliše svojim roditeljima?

- Dete će manipulisati u svim situacijama u kojima želi da ostvari neku dobit - da duže gleda televiziju, igra igrice, izađe napolje, da dobije željeni slatkiš, i drugo. Situacije u kojima roditelji nemaju usaglašene vaspitne stilove, ili su u konfliktu, ne razgovaraju - idu u prilog detetu da postigne ono što želi.

Svađa ili ćutanje

- Bučne svađe znaju da budu vrlo neprijatne, posebno ako je dete njihov svedok. U takvim situacijama, roditelji upotrebom neprimerenog rečnika iznose svoje zamerke jedno drugom, ali takvom komunikacijom oni nekada uspeju da razreše konflikt. Ćutanjem i nekomuniciranjem, tenzija se kumulira, ne izgovaraju se primedbe, zamerke i očekivanja, a dete može da ima ideju da je ono razlog roditeljskog konflikta. Sve to dovodi do usložnjavanja problema.

U odnosu prema detetu, roditelji treba da budu dosledni, da  postave adekvatne granice, kako bi dete naučilo šta je poželjno, a šta nedopustivo ponašanje.

Roditeljstvo ne obuhvata samo odnos prema detetu, već i odnos između partnera. Oba roditelja bi trebalo da u odnosu na dete nastupaju kao jedan tim. Na taj način će smanjiti mogućnost manipulisanja deteta.

Kuda ovaj kompleksan problem vodi i kako može da se prevaziđe?

- Ukoliko se problemi ne razreše, dolazi do nastanka krize u porodičnom funkcionisanju. Kriza može da se razreši ukoliko su članovi porodice motivisani da samostalno reše probleme, ili procene da im je potrebnastručna pomoć i za nju se i obrate.

Potrebno je da supružnici imaju kapacitet za promene, da u prvom redu prepoznaju i prihvate da imaju problem i da žele da ga reše. Ukoliko je među članovima porodice očuvana emotivna veza, ako su motivisani da prevaziđu probleme koje imaju, svaki problem može da se prevaziđe.

Milica Gacin