Odlučivanje o vremenu i načinu saopštavanja je prvi znak zrelog modela odnosa članova porodične grupe. Nezavisno od izgovorene želje prvog deteta, razlike u uzrastu između prvog i drugog deteta koje je na putu, kao i dobre komunikacije između deteta i roditelja - uvek postoji bojazan od moguće reakcije. To znači da se radi o osnovnoj nesigurnosti jer jedan od roditelja, ili čak oba mogu da projektuju sopstvena negativna iskustva. Bojazan može da uslovi odlaganje saopštavanja, pa se čeka neka «dobra prilika».

Zamke za roditelje

Donošenje odluke o saopštavanju prvom detetu da će dobiti brata ili sestru, može kod roditelja da izazove: osećanje krivice, strah da će starije dete možda da bude zapostavljeno, da će da tuguje, da bude ljubomorno... i slično, nakon čega roditelji počinju da se ponašaju popustljivije u odnosu na prethodni period. Predškolskoj i osnovnoškolskoj deci nije baš najjasnije to izmenjeno ponašanje, posebno majčino. Naravno, lako će da prihvate sve ono što im pričinjava zadovoljstvo, ali tada dečji zahtevi mogu da postanu sve veći. Krug se time zatvara. Ponašanje roditelja je sve više okrenuto ispunjenju onih dečjih želja koje se ranije nisu uvek i na taj način zadovoljavale. I pored mnogo objašnjenja da se iz nekih razloga nešto ne može sprovesti ili kupiti, sve se završava tako što se ipak udovolji prvom detetu, samo da bi bilo mirno i zadovoljno. Zavisno od komunikacije koja vlada u porodici, od  sposobnosti roditelja i deteta za slobodnu verbalnu razmenu (posebno kada se radi o aktivnostima u toku dana - šta je ko radio, kako se ko osećao) - zavisiće nivo opterećenja saopštavanja da je na putu drugo dete.

Naučite dete da prihvati bebu

Pristup mladih roditelja od trenutka saopštavanja prvom detetu da je na putu drugo dete, zahteva dobru organizaciju i slobodno dogovaranje sva tri člana porodične zajednice. Jedino na taj način mogu drugo dete kasnije da uključe u zdrav sistem razmene izražavanja pravih emocija i vrednosti. Mnogi  roditelji se boje ljubomore prvorođenog deteta, da bi možda u nekom periodu shvatili da je drugo dete ljubomorno. Međutim, ako su uslovi porodične organizacije i verbalne komunikacije dobri, razloga za ljubomoru nema. Jer drugo dete nikako ne može da ugrozi prvorođeno dete, sve dok ne prohoda. Tada, eventualno, mogu da se pojave razlozi za «uznemiravanje» starijeg deteta jer beba nasumice dira, «kida» omiljene igračke starijeg mališana.  Ona još nije u potpunosti progovorila, na putu je formiranja raznih pojmova,  i u toj fazi ne može da razume da ne treba nešto da dira ili baca. A svaka reakcija vikanja izaziva kod malog deteta strah i plač. Adekvatno reagovanje i već pomenuta dobra organizacija mogu da premoste ove probleme. U periodu do deset meseci starosti drugog deteta, prvorođeno dete treba mnogo uključivati u razgovore šta sve treba organizovati, kupiti, gde treba šetati brata ili sestru. Pogrešno je mišljenje da bi starijem detetu samo pomoć oko kupanja, povijanja, donošenja flašice i slično moglo da bude dovoljno da prihvati brata ili sestru. A roditelji treba da se trude da starijem detetu posvećuju istu pažnju i onoliko vremena koliko je potrebno za određene aktivnosti koje su adekvatne za njegov uzrast.

Priredila Neda Subota