Ukoliko im to mogućnosti dozvoljavaju, mnogi roditelji danas vole da njihova beba odmah ima svoju sobu. I dok su neki opušteni, bez obzira što je beba sama u drugoj prostoriji, znači daleko od oka i uha, a samim tim i od kontrole, za druge je prava mora kada je dete odvojeno. Noć obično provedu tako što stalno ustaju i proveravaju - da li se otkrilo, palo sa kreveta, i sl. Naravno, ovo ne traje zauvek. Prednost je u tome što deca, koja od malena imaju svoju sobu, vrlo brzo nauče da se sama uspavaju i sama zaigraju.
Sloboda izbora
Pitanje koje često muči roditelje jeste koliko treba dozvoliti detetu da samo odlučuje o stvarima i bojama u njegovoj sobi. Činjenica je da će njegova omiljena boja zavisiti od uzrasta, ali i da neće umeti najsrećnije da ih uklopi. Ali, ako detetu kažemo da je nešto njegovo i da od sada ono o tome vodi računa, treba li njegova sloboda da ima granicu? Nažalost, recept ne postoji. Odluka je vaša, ili detetova, ako ste zaista širokih shvatanja. Međutim, možete da mu pomognete sa predlogom ili idejom kako da što bolje uklopi boje ili kako da raspored stvari u njegovoj sobi bude što funkcionalniji.
Jedan deo zida, na primer, može da bude posvećen dečjim crtežima koje će kasnije zameniti plakati i posteri omiljenih muzičkih grupa i sportista. Ploče od plute su idealno rešenje da dete po svom izboru i želji svaki čas menja ono što je na njoj postavljeno.
Ako mu prepustite da sam bira kako će izgledati njegova soba, bez obzira da li se vi slažete sa njegovim ukusom, to će mu dati osećaj slobode i samopouzdanja. A, to će mu kasnije u životu dobro doći.
Ćoškovi za aktivnosti
Koliko god da je detetova soba mala, bilo bi dobro da ima posebne ćoškove namenjene za različite aktivnosti. Jedan za igru, jedan za učenje, jedan za spavanje. Podrazumeva se dobra osvetljenost, po mogućstvu sa mnogo dnevne svetlosti, kao i pod pravim uglovima raspoređeno veštačko osvetljenje. I, poželjno je što manje uznemiravanje. Ako se dete zaigralo, crta, čita ili uči, nema potrebe da ga svaki čas nešto pitate, da mu ulazite u sobu da bi nešto uzeli, ili još gore, da bi je pospremali! Njegova soba je njegovo carstvo i neka vreme u njoj provodi bez uznemiravanja. Ako zahteva, ili je u uzrastu kada se to podrazumeva (detetu, što ne znači i vama) - kucajte pre ulaska. Takođe, insistirajte da samo sređuje svoju sobu, koliko to može: da složi igračke, papire, knjige, obriše prašinu, kasnije da je usisa...
Boje u sobi
Do devete godine većina dece preferira, na primer, crvenu boju. Kasnije prioritet dobijaju narandžasta, žuta, zelena. Omiljene boje se menjaju sa odrastanjem, pa tako devojčice često zadržavaju nijanse crvene kao omiljene (pre svega roze, purpurnu i ljubičastu), a dečacima se više dopadaju zelena i plava. Bela nikada nije posebno omiljena, a crna, braon, teget tek kod pojedinih pubertetlija.
U prostoru za igru dobro je da postoje detalji crvene, žute, narandžaste, odnosno boje koje utiču na dobro raspoloženje i podstiču na fizičke aktivnosti. Tamo gde je dečji krevet postavite nekoliko predmeta smirujućih boja, pre svega zelene i plave. Naravno, teško je očekivati da bi dečja soba mogla da bude tako velika da bi se svaki ćošak uredio na drugi način, ali dovoljno je da bar pogled iz kreveta u položaju pred spavanje bude usmeren na nešto plavo.