Biti im blizak, topao, neko kome će uvek rado doći i bez straha ući u ordinaciju, pa ma kakva ona bila, treba da bude ideja vodilja svima nama koji radimo sa decom. Stručnost i elokventnost, dobra i brza dijagnostika i pravovremena terapija idu paralelno s tim, kao i sposobnost komunikacije sa roditeljima, koji su često uznemireni i uplašeni za svoje dete.

Smiriti uplašeno dete koje nešto boli i koje plače, ublažiti strah, doneti ispravnu odluku u takvim okolnostima koja je najbolja za dete i u saradnji sa roditeljima - nežno ali nekad i odlučno samo zbog rastreženja - i bez panike sprovesti preglede i terapiju je najbolji put. Dugogodišnje iskustvo me je naučilo da se jedino na taj način stvara neraskidiv lanac poverenja: dete-lekar-roditelj.     

Mogućnost da još i prostor (ordinacija) deluje kao najlepši kutak za dete, sa veselim i toplim bojama, dragim igračkama, neobičnim spatulama, stetoskopom, instrumentima koji sviraju..., svakako doprinose najpre iznenađenju, a brzo zatim i oduševljenju deteta.

Jednom me moj mali pacijent sa temperaturom pozvao rečima "doktorka medo, doktorka medo" veselo utrčavši na pregled. Njegov tata je požurio da mi se izvini, misleći da ću pomisliti da je to aluzija na moj neki kilogram viška i da ću se uvrediti. Bolesna devojčica je imala tri godine, jako me zagrlila i pokazala mi slikovnicu "Pepa prase", gde je među životinjama upravo jedan meda doktor (znaće oni koji prate ove crtaće). Eto kako nas deca doživljavaju kada osete bliskost, baš kao svoje omiljene junake. A onda je sve lakše, pregled je igra, dete sarađuje, pa nekad i boce (ako su neophodne) prođu sa tek nekim "jao". Nakon igre u igraonici - čekaonici mnogi neće kući!

Ali, pošto domen pedijatrije obuhvata i naše "velike" drugare - tinejdžere - koji su buntovni, svadljivi, stalno "neshvaćeni", u našoj priči to sve nestaje. Samo malo treba “zagrebati ispod površine” i shvatiti kakva se to bitka bije u njihovim dušama.

Budite im i lekar i prijatelj. Onda nema tahikardije, stida, pritisak na sistematskom nije povišen, "hormončići se smiruju". Saslušajte ih, oslušnite, nekad saznamo više od samih roditelja, pa lako dođemo do rešenja. Nekad je sve to samo psihosomatika. Kada sam pre 17 godina počinjala, neki od njih su bile moje prve bebe, a sad u moju ordinaciju dolaze sa simpatijama... Za mene, takva moralna satisfakcija nema cenu, oni su izrasli u zdrave ljude! Privilegija je u životu raditi ono što voliš.