LOPTA

Upotreba bilo kog rekvizita na otvorenom, ma kako bila nespretna i retka, svakako je uvod u buduće sportske korake. Svako dete obavezno treba da ima loptu, veliku toliko da može da je nosi obema rukama i da je baca. Čak i ako je nespretno, nemojte da odustajete od lopte. Jer, ta trapavost kasnije može "skupo da ga košta". Naime, kada krene u školu, druga deca ga neće birati za igre sa loptom, a i zbog ocene iz fizičkog. Dakle, igru počnite sa loptom. Ne kupujte skupe, firmirane, jer se lopte lako gube. Šutirajte, gurajte, bacajte... pokažite mališanu šta treba da radi sa loptom. Ne brinite ako posle pola sata okrene glavu i od vas i od lopte, jer se "zasitilo" za taj dan.

BICIKL

Prema uzrastu, sledeći sportski rekvizit je bicikl, tačnije model sa tri točka. Kasnije, dete će da vozi model sa četiri, a na kraju - sa dva točka. Skuplje verzije ove zabave - u vidu motora i automobila na akumulator, ne preporučuju se u tom uzrastu. Za razvoj tela, koordinacije pokreta i spretnosti - pored trčanja, najbolja aerobna aktivnost je vožnja bicikla. Pojedina deca nauče da voze bicikl sa pet, druga sa deset godina... i sva padaju! Kada će dete uspeti da vozi na dva točka, zavisi od njegovog straha od padova, zatim koliko često vozi bicikl tokom sezone, i na kakvoj površini. Logično je da su deca iz predgrađa majstori vožnje u odnosu na decu iz centra. Međutim, ni jedne ni druge ne bi trebalo puštati samostalno da voze, bar ne pre polaska u školu, jer su nesreće sa automobilima i biciklistima česte.

Kupovina bicikla

Što se tiče kupovine prvog bicikla, ali i narednih, najbolje je da se obavi u radnjama koje su za to namenjene. Prodavac će vas posavetovati šta je dobro, a na nekim prodajnim mestima je moguće i da se bicikl servisira. Inače, modeli sa brzinama su dobri za nešto stariju decu, dok je za one manje dobar i "običan" bicikl. Naravno, prilikom kupovine je potrebno voditi računa o kvalitetu, a ne o boji ili zanimljivim dodacima (nekad se deca baš za to "zakače" - to što je bicikl roze, ne znači da je super, ili ako ima neke "heroje" na volanu). Ne znam zašto, ali se obično ispostavi da je ono što je dobro - jednobojno, sa primesama crne i sive boje, posebno kada je reč o takozvanoj dodatnoj opremi (štitnicima za kolena, laktove i ruke). Ova oprema je, inače, odlična za prve korake na rolerima, ali otežava vožnju bicikla. Za bicikl je obavezna kaciga. One koje mogu da se nađu na našem tržištu su  odlične, a ima i šarenih, pa ih deca rado nose.


Foto: Shutterstock

Već sa tri godine, a najbolje sa pet, dete može da uči da vozi rolere. Predlog za najmlađe su roleri na kojima postoje tri stepena brzine okretanja točkova, koji se podešavaju kako dete uči. Prvi stepen je kao hodanje na točkovima, dok vas treći tera da malo potrčite kraj deteta. Kasnije, pošto nožice brzo rastu, tu su modeli na tri broja - recimo od 31 do 34, pa redom, do broja 40. Obično se kupuju broj veći od broja cipela, ali nikako veliki. Noga mora da bude stabilna u rolerima, a čarapice su obavezne - zbog zaštite kože od znoja, žuljeva, infekcija (ali, i ako se zaborave, nije strašno).

TROTINET

Manje je stabilan od prethodna dva rekvizita (mada je lakši za nošenje). Pa ipak, trotinet nije opasan ako je dovoljno veliki za dete, odnosno ako mu je volan u visini detetovog struka, tako da mališan njime upravlja pravih leđa. Inače, kupila sam dva jeftina modela, koja su moje kćeri godinama koristile. Sada, pošto su porasle, dali smo ih drugoj deci, koja ih i dalje koriste. Dakle, ni ovde cena nije garant kvaliteta.

SKEJT

Preporučuje se za decu stariju od sedam, osam godina, isto kao i  snoubord. Dete ga koristi više jednom stranom tela. Brz je do "mamine migrene", posebno što deca obično nisu kraj roditelja kada ga voze. Zato dete mora da ima dobro razvijenu koordinaciju pokreta, dobro uspostavljenu ravnotežu, ali i da bude svesno opasnosti na ulici.


Foto: Shutterstock

PRAKTIČNI  SAVETI

1. Nemojte dete učiti da vozi bicikl, rolere ili trotinet tako što ćete ga gurati ili vući, osim ako nije reč o sasvim malom detetu i triciklu - koji morate da vučete, inače će dete da stoji u mestu. Pustite mališana samog, podstičite ga... (pokažite mu kako se to radi - ako umete, i ako imate na čemu).

2. Možete detetu da kupite jedan, ali i sve rekvizite, kako želite (i možete). Predlog je da se rekvizit uvek bira prema uzrastu, nikako prevelik - recimo bicikl, jer će dete "da poraste". Bolje ga iznajmite na sat, dva, da dete proba da ga vozi.

3. Obucite mališana lagano, prikladno temperaturi. Nije potrebno da pantalone budu duge samo zato da zaštite kolena! Štitnici, kaciga, rukavice... po meni su najbolji za rolere, jer su tu ruke najviše "na udaru".

4. Svaki od ovih rekvizita obogaćuje detinjstvo, a dete se socijalizuje kroz rekreaciju (divna druženja u vožnjama kad deca malo porastu). I, naravno, razvija telo, a najviše podstiče brzinu, orijentaciju u prostoru, koordinaciju pokreta, ravnotežu (trotinet i skejt).

5. Prve nedelje, dete uspostavlja odnos prema ovoj vrsti zabave. Kada roditelj pomisli da je naučilo da barata omiljenim rekvizitom, obično se desi neki problem - poput pada, ogrebotina... Jedno od pravila je da ne vičete na dete koje ne napreduje brzo. Takođe, nemojte da ga plašite (šta sve može da mu se dogodi), da stvarate strahove kod njega. Svakako, treba da ga učite osnovama ponašanja u saobraćaju i upozorite na moguće opasnosti.

6. Na početku, izbegavajte trase uzbrdo-nizbrdo. Povremeno proverite rekvizite - da se nešto nije iskrivilo ili polomilo. Ne zaboravite da su ovi rekviziti za asfalt i beton. Dakle, ne za pesak, kamenčiće, vodu, blato... osim "planinskog" bicikla, ali on nije deo priče o deci i sportovima za njih.

7. Kada dete malo poraste, tu su rolerijada i biciklijada - prava uživancija za celu porodicu, bilo da se takmičite ili samo posmatrate. Probajte, veliko je zadovoljstvo proći za mališanom kroz cilj. A ko baš voli da pobeđuje, neka juri. Vama će najveća pobeda biti to što i kroz sport možete da se družite sa vašim detetom. Srećno, i vidimo se na nekoj od uređenih staza, na obalama reka.

Željka Zebić