Malim pacijentima, posebno autističnoj deci, plivanje je velika pomoć u terapiji. Preporučljivo je i kod prvih problema sa kičmenim stubom i lošim položajem nogu - kako kod beba, tako i kod starih lica.

Šta znači kada se kaže da neko zna da pliva?

Instruktori plivanja i profesori fizičke kulture pod tim podrazumevaju sinhronizovane pokrete u tehnikama prsno, kraul i leđno plivanje, a poneki i poznavanje delfin stila i bar jedan skok u vodu. Na prvim časovima, hodajući po dnu, dete kvasi lice i uči da «gleda» u vodi. Možda zvuči banalno, ali to jeste u početku najvažnije, jer se dete (u principu) najviše plaši "kvašenja" lica (kada glava ode pod vodu).  

Iako im je pre rođenja voda prirodna sredina, mališani kasnije to zaborave, a što su stariji - to se teže vraćaju u vodu. Ali, kada je u pitanju obuka, što su mlađi - teže im je održati pažnju duže od 20 minuta. Zato plivanje sa bebama (za sada moguće jedino u Gradskom centru za fizičku kulturu, poznatijem kao Stari DIF), koje uživaju dok borave u bazenu sa mamama, tatama, bakama - jeste potvrda koliko je važno održati sećanje na boravak u maminom stomaku.

Kada je idealno vreme za obuku plivanja?

Idealan uzrast za obuku plivanja je oko pete godine. Tada dete funkcioniše u nekim situacijama samostalno, prihvata i druge autoritete osim svojih bližnjih, uz motivaciju može da mu se drži pažnja i do pola sata. Oko sedme ili osme godine, dete je već «stegnuto», jer razmišlja o različitim opasnostima koje vrebaju iz vode (s obzirom da je do tada gledalo mnogo crtaća sa davljenjima i potapanjima). Međutim, u tom uzrastu znatno brže prati obuku, koordinacija tela je uspostavljena, prioritetna strana tela definisana... Zato je za savladavanje tehnika plivanja ponekad dovoljno šest nedelja, do tri meseca. Starija deca, od deset godina, svesna da su «zakasnila» - stide se, povučenija su, ali odlično prate časove obuke.

Čega se deca najviše plaše kada uče da plivaju?

Dešava se da deca uzrasta do osam, devet godina na početku teško prihvataju bazen kao okruženje gde će izvesno vreme provesti sa vršnjacima. A i "ono dole, na dnu" im uliva strah. Pojedina deca, čak, tvrde kako njihovi roditelji, pri pokušaju da ih nauče da plivaju, hoće da ih "udave", ili da "dole nešto gamiže" i da je "ljigavo"... Međutim, ovi strahovi se najčešće otklanjaju za samo tri časa - programom Gradskog sekretarijata Beograda na Starom DIF-u.

Tako je instruktorka Milina "razbila" strah mojoj ćerki, koja danas trenira sinhrono plivanje, a leti roni sa pratiocem-instruktorom u Crvenom moru. Sada je «ono ljigavo» - divni, uzbudljivi podvodni svet, koji treba istražiti. Inače, moja ćerka se bojala sa sedam, a počela da roni sa deset godina. Zato ne pokušavajte sa ulaskom u dublju vodu sa broda, čamca, stene... Čak ni sa "mišićima" ili pojasom, jer dete može da se uplaši i jedva održava na površini. I to mi se desilo! Srećom, stajala sam pored stepenica broda. Inače, bio je to pokušaj da mlađa ćerka bude kao njena starija sestra...

PageBreak

Kako roditelji mogu da budu dobri "pomagači"?

U svakom slučaju, voda mora da se poštuje i postepeno upoznaje. Krenite od obale. Pojas je za one male - čim mogu da sede, dakle od šest meseci. Za nešto starije su "mišići", a na odmoru - daska za plivanje. Neka je dete drži, a vi ga blago vucite. Učite ga da pravilno pokreće noge, zatim da pokvasi lice, da pušta jednu ruku, pa drugu... dok vi stojite kraj njega i obema rukama ga pridržavate za stomak. Naravno, neophodno je da skupi prstiće ruku. Brzi pokreti se ne preporučuju, osim ako dete to samo želi. Skokove ostavite za bazen. Neka dete nauči da leži na leđima na površini slane vode, bez pokreta. U slatkoj vodi se to uči kasnije, jer je malo teže. Uvek motrite na dete dok je u vodi! Roditelj može da bude opušten, ali samo donekle, i to ako dete trenira neki od vodenih sportova (tačnije, pliva bolje od vas).

Roditelji mogu delimično da obuče dete, ali je bolje da to prepuste instruktorima. Uostalom, obično ni oni ne uče svoju decu, već to čine njihove kolege. Inače, mališani stariji od četiri godine su na obuci bez roditelja u bazenu. Pošto je plivanje sport za sve uzraste, nije kasno da se nauči ni sa 12 ili 14 godina. U stvari, nikad nije kasno!

Šta ako procuri nosić?

Deca mogu da plivaju i kada im malo curi nosić. Naravno, uz konsultaciju roditelja sa lekarom. To je potrebno i kada imaju bilo kakvo oboljenje. Ako se posle osnovne obuke odluče za neki vodeni sport, sva deca u klubovima dva puta godišnje prolaze kompletan sistematski pregled kod lekara sportske medicine.

Zašto instruktori "viču"?

Kada deca tek krenu na obuku, u pratnji vaspitača iz vrtića, toliko je instruktora oko njih, da ne može ništa loše da im se desi. Bilo da je reč o Milini i Mariji na Starom DIF-u, Violeti, Goranu, Ceci i Ani na Vračaru, instruktorima sa Taša, Banjice... Ako ih čujete da viču tokom časa, nije to vikanje na decu. Mališani ih ne čuju dobro od šuma vode i graje vršnjaka, pa instruktori moraju da budu glasni.

Koja je razlika između obuke plivanja i škole plivanja?

Bilo bi dobro da zajedno plivate sa vašom decom, ma gde to bilo. I dobro razmislite o obuci. Ako je dete malo (dve ili tri godine), sačekajte još koju godinu, pa ga tek onda odvedite na obuku. Tamo će da savlada osnovne tehnike plivanja onoliko brzo koliko to bude potrebno. I, na kraju, da razgraničimo: obuka plivanja je namenjena deci neplivačima, a škola plivanja onim mališanima koji već znaju da plivaju, ali treba da usavrše plivačke tehnike. Kada vas pitaju da li vaše dete pliva, nemojte pod tim da podrazumevate samo održavanje na vodi tokom letovanja.

Plivanje je uživanje za sve uzraste, sport u kojem nema povreda, a strah od vode je neopravdan. Voda je blagodet, koja ima veliku snagu, pa je treba poštovati - da bismo u njoj na pravi način uživali.

Još par saveta

1. Najvažnije od svega jeste da roditelji NIKAD NE GOVORE SVOM DETETU DA NEĆE NAUČITI DA PLIVA. Ako su druga deca iz njegove grupe već prešla u napredniju grupu, nemojte da ga grdite. Ima, čak, roditelja koji prebacuju instruktorima kako su nesposobni, jer je njihovo dete mesecima u malom bazenu. Zar su mislili da je bolje da instruktor pusti u dubok bazen dete koje je nespremno za to? Ko bi bio kriv da ono počne da se davi? A ima i onih koji tvrde da njihovo dete zna da pliva, dok činjenično stanje pokazuje sasvim suprotno. Inače, ako se časovi razlikuju, to je zbog toga što ih instruktori prilagođavaju grupi. Jer, neka deca su naprednija, a druga se više "igraju".

2. I vi možete da nečemu naučite vaše dete. Međutim, morate da znate da mu šlaufi i "narukvice" ne mogu pomoći da nauči da pliva, jer oni služe samo za održavanje na vodi. Inače, njihovo korišćenje se preporučuje čak i kada dete nauči da pliva u malom bazenu, pa počne da se obučava u velikom. 

3. U našoj zemlji ima malo bazena i nisu baš u sjajnom stanju, ali su čisti, a voda je bakteriološki ispravna (neprekidno se proverava). Svlačionice su, takođe, čiste (mada uglavnom ruinirane, ali tuševi rade). Postoje planovi, što se tiče rekonstrukcije bazena, a neki su već počeli da se sprovode (na Košutnjaku i 25. Maju) - pa bi već sledeće godine trebalo da se primenjuju svetski standardi kada je reč o bazenima. Inače, u Srbiji je šarena slika - u nekim mestima su bazeni bolji od beogradskih, negde uopšte ne rade, a negde i ne postoje.

Željka Zebić