- Bake i deke često, i bez loše namere, poređenjem unuka sa braćom i sestrama šalju poruku ko je bolji, poslušniji ili uspešniji.
- Stručnjaci upozoravaju da ponavljano različito tretiranje dece može da utiče na samopouzdanje i poveća rizik od anksioznosti, depresivnih simptoma i problema u ponašanju.
Bake i deke za svoje unuke uvek žele samo najbolje, ali ponekad nisu svesni da nekim svojim postupcima ili rečima mogu da povrede dete ili mu na neki način nanesu štetu.
"Hajde, ne gnjavi, tvoja sestra bi to dosad već pojela", "Tvoj brat nikada nije pravio takve probleme", "Vidi kako je ona lepo uradila"... Ovakve i slične rečenice bake i deke izgovaraju želeći da motivišu unuke da budu bolji, ali deca ih često ne doživljavaju na takav način.
Umesto motivacije, oni čuju samo poređenje. Čuju poruku o tome ko je bolji, poslušniji, uspešniji ili lakši za voleti.
Poređenje ne mora da bude grubo da bi bolelo
Najčešće zamišljamo poređenje kao rečenicu: "Zašto ne možeš da budeš kao sestra?"
Ali ono može biti mnogo suptilnije:
"Tvoj brat sve pojede iz tanjira."
"Tvoja sestra je u tvojim godinama već čitala."
"On je sportski tip, a ti si previše osetljiv/a."
Odrasli možda samo primećuju razlike. Dete, međutim, može da počne da ih doživljava kao rang-listu.
Ko je "dobro dete"? Ko pravi probleme? Ko dobija više pohvala? Čijim se uspesima porodica ponosi?
Kada se takve poruke ponavljaju, dete može početi da gradi sliku o sebi upravo na osnovu tih poređenja.
Posebno je teško kada poređenja dolaze od bake i deke
Bake i deke često ne shvataju da rade isto što su možda radili dok su njihova deca bila mala.
Njihov odnos sa unucima je drugačiji. Tu su obično da maze, razmaze i uživaju u vremenu sa decom, pa komentar poput "ona je bila tako dobra beba, a ti si bio pravi nestaško" može delovati bezazleno. Ali dete pamti. Pamti ko je "pametan", ko je "nemiran", ko je "talentovan", a ko "uvek nešto komplikuje".
Roditelji to često primete pre baka i deka — naročito ako su i sami kao deca bili predmet sličnih poređenja.
Istraživanja pokazuju da različit tretman ostavlja posledice
Jedna velika meta analiza 88 istraživanja, koja je obuhvatila više od 26.000 dece, pokazala je da mališani koji dobijaju manje povoljan tretman u odnosu na braću i sestre češće pokazuju probleme poput anksioznosti, depresivnih simptoma, agresivnog ponašanja i drugih problema u ponašanju.
To ne znači da će jedna rečenica poput "tvoj brat je bolji iz matematike" izazvati ozbiljan problem. Važan je obrazac koji se ponavlja iz dana u dan, iz godine u godinu.
Dete primećuje ko dobija više pažnje, čiji se uspesi prepričavaju i ko se češće kritikuje.
Neko će zbog toga početi još više da se trudi da privuče pažnju. Drugo dete može da se povuče jer je već zaključilo da "nije ono najbolje".
Šta reći umesto poređenja?
Ne treba se praviti da su sva deca ista. Svako dete ima drugačiji temperament, sposobnosti i potrebe.
Problem nastaje kada razlika postane merilo vrednosti.
Umesto: "Tvoja sestra je već završila", probajte: "Šta ti je teško? Hajde da vidimo kako mogu da ti pomognem."
Umesto: "Vidi kako tvoj brat to lepo radi", bolje je: "Vidim koliko se trudiš. Šta bi ti pomoglo da sledeći put bude lakše?"
Detetu tada i dalje postavljamo granice i pomažemo mu da napreduje, ali mu ne govorimo da mora da bude kao neko drugi da bi bilo dovoljno dobro.
Deca ne moraju da budu ista da bi bila jednako voljena. Upravo to je poruka koju bi trebalo da osete za porodičnim stolom i u odnosu sa bakom i dekom.
Zabranjeno preuzimanje dela ili čitavog teksta i/ili fotografija/videa, bez navođenja i linkovanja izvora i autora, a u skladu sa odredbama WMG uslova korišćenja i propisima Zakona o javnom informisanju i medijima.
U galeriji ispod pogledajte i savete psihologa o odgajanju dece:
BONUS VIDEO: